#3 Ako je netko mlad, ne znači i da je zdrav!

DRAGANA BEKIĆ (drdraganabekic@gmail.com) (ZZHM PGŽ)



Sažetak

Naslov

Ako je netko mlad, ne znači i da je zdrav!

Sažetak

Prikaz slučaja: bolesnica stara 41 godinu. Javlja se u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) radi konstantnih bolova ispod DRL-a koji se šire ka leđima i propagiraju do desnog bubrega i desne lopatice. Pogoršavaju se u ležećem položaju. Zbog sličnih smetnji pregledana prije mjesec dana u OHBP, shvaćena kao bubrežna kolika, zbog patološkog sedimenta urina trošila antibiotsku terapiju. Do sada zdrava. 1 porod. U redovitoj terapiji: oralna hormonska kontracepcija (OHK), suplementi. Fiziološke funkcije su uredne. Stabilna na TM. Pušač. Alkohol ne konzumira. Aktivno se bavi biciklizmom. Fizikalni status: uredanih vitalnih parametara, osim graniče tahikardije od 104 otkucaja/minuti. Urednog fizikalanog statusa. Dijagnostička obrada: elektrokardiogram (EKG) je uredan, u laboratorijskim nalazima se ističe povišen C-reaktivni protein(CRP) 95,4 (mg/L), te leukocitoza u sedimentu urina (10-15 stanica). Rendgen srca i pluća u 2 smjera (RTG S/P PA I LL), nativna snimka abdomena I ultrazvuk abdomena u cijelosti su uredni. Zbog bolova po tipu pleurodinije i sumnje na pleuropneumoniju posljedičnu plućnoj emboliji uzorkovani su D dimeri, koji su povišeni 7463 ng/L. Učinjen je CT toraksa sa angiografijom plućnih arterija: Hipodenzni trombotski sadržaj ( jašući tromb) na račvištu desne pulmonalne arterije, naglašenije za središnji i donji režanj ,trombotski sadržaj u ograncima za donji režanj lijevo – obostrana plućna embolija(PTE). Hipodenzni sadržaj u posteriornom segmentu donjeg režnja desno. Dalje je liječena u Jedinici intenzivnog liječenja kardioloških bolesnika, inicijalno parenteralnom, a potom peroralnom antikoagulantnom terapijom. Dodatnom obradom isključena je hereditarna trombofilija, tumorski biljezi su bili uredni kao i ultrazvuk srca, Diskusija: PTE je bolest sa puno lica. Mladi i zdravi bolesnici se često olako shvaćaju. Njihove tegobe se umanjuju, bez adekvatne dijagnostičke obrade ili potvrde proglašavaju se banalnom bolešću. Zaključak: Iako je opterećenje u svakodnevnom radu veliko, neophodno je zadržati kritičko razmišljanje i želju da se pronađe pravo, ne i najlakše rješenje. Ključne riječi: pleurodinija, plućna embolija, kritičko razmišljanje.



#4 SUBDURALNI HEMATOM I HIPERGLIKEMIJSKO HIPEROSMOLARNO STANJE

Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ozana Bujas Padovan (obujas@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Višnja Nesek Adam (visnja.nesek@hotmail.com) (KB Sveti Duh) , Luka Perajica (luka.perajicca@gmail.com) (ZZHM Dubrovačko-neretvanske županije) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (KB Sveti Duh)



Sažetak

Naslov

SUBDURALNI HEMATOM I HIPERGLIKEMIJSKO HIPEROSMOLARNO STANJE

Sažetak

Subduralni hematom je oblik intrakranijalnog krvarenja koje nastaje uslijed nakupljanja krvi između dure i arahnoideje. Najčešće je uzrokovan ozljedom glave, ali može nastati i spontano kod starijih osoba, alkoholičara i uz antikoagulacijsku terapiju. Hiperglikemijsko hiperosmolarno stanje komplikacija je šećerne bolesti koja zahtijeva hitno liječenje zbog visoke smrtnosti. Prikazat ćemo bolesnika u dobi od 75 godina, koji je dovezen vozilom hitne medicinske pomoći u Objedinjeni hitni bolnički prijam zbog epileptičkog napadaja. Boluje od adenokarcinoma prostate,šećerne bolesti i arterijske hipertenzije. Prije dolaska u Objedinjeni hitni bolnički prijam bolesnik je imao trzajeve desne strane tijela u trajanju od nekoliko minuta koji su spontano prošli. Tijekom pregleda bolesnik je bio pri svijesti, bez verbalnog odgovora, znakova traume nije bilo. Vitalni parametri bili su uredni. Nakon pregleda bolesnik je imao toničko klonički epileptički status, liječen je diazepamom, levetiracetamom i midazolamom. Učinjen je MSCT mozga kojim je prikazan subduralni hematom lijevo temporoparijetalno. U laboratorijskim nalazima izdvajali su se hiperglikemija i uremija uz uredan acidobazni status; postavljena je dijagnoza hiperglikemijskog hiperosmolarnog stanja. Bolesnik je liječen infuzijama fiziološke otopine uz brzodjelujući inzulin i kalijev klorid. Smanjenjem vrijednosti glukoze epileptički status je prestao. Nadoknada tekućine bila je postepena zbog opasnosti od nastanka cerebralnog edema, 5% glukoza uz inzulin je izostavljena. Kontrolni MSCT mozga pokazao je regresiju subduralnog hematoma. U daljnjem tijeku hospitalizacije bolesnik je bio stabilno. Ovaj prikaz slučaja ističe složenost istodobnog liječenja dva hitna stanja. Cilj ovog prikaza slučaja je pokazati koliko je bitan individualni pristup bolesniku.



#5 MELENA KAO PRVI ZNAK DISEKCIJE AORTE

Nikolina Boršćak Tolić (nina.borscak@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Lada Marijan (lada.marijan@yahoo.com) (KB Sveti Duh) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (KB Sveti Duh) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (KB Sveti Duh)



Sažetak

Naslov

MELENA KAO PRVI ZNAK DISEKCIJE AORTE

Sažetak

Uvod Disekcija aorte je hitno stanje u kojem zbog oštećenja zida aorte dolazi do rupture njene intime, a vanjska ovojnica ostaje intaktna, uslijed čega nastaju pravi i lažni lumen. Opasnost nastaje kada dođe do rupture aneurizmatski proširene stijenke aorte što, ovisno o lokalizaciji, vodi do srčane tamponade ili hemoragijskog šoka zbog naglog i obilnog krvarenja. Prikaz slučaja 72-godišnji bolesnik s ranije poznatom ulkusnom bolesti želuca i perifernom arterijskom bolesti doveden je u hitnu službu radi melene. Naknadno je ustanovljeno da je bolesnik nakon izrazito otežane defekacije primijetio crnu stolicu i ubrzo su se javili jaka tupa bol u donjem dijelu abdomena, jaka bol u nogama, mučnina i zaduha. Tijekom pregleda nije više imao nikakvih tegoba osim bolova u nogama, a vitalni parametri bili su uredni. U kliničkom pregledu izdvajali su se blaga bolnost na palpaciju donjeg dijela abdomena, nepalpabilne periferne pulzacije, crna stolica s primjesama svježe krvi u digitorektalnom pregledu i auskultacijski nečujni srčani tonovi, radi čega je odmah napravljen ultrazvučni pregled. FAST nije pokazao odstupanja, no radi anamneze vizualizirana je i aorta koja je u razini umbilikusa bila proširena, uz vidljiv intimalni „flap“ u lumenu koji je ukazivao na disekciju aorte. MSCT angiografija potvrdila je aneurizmatsko proširenje s dvostrukim lumenom koje je zahvatilo cijeli abdominalni dio aorte, uz prijeteću rupturu u distalnom dijelu. Bolesnik je odmah primljen radi hitnog operativnog zahvata u kojemu je učinjen aortobiprofundalni bypass. Postoperativni tijek protekao je uredno, a naknadno gastroskopski nije uočeno znakova svježeg krvarenja. Zaključak Ovaj nam prikaz slučaja pokazuje koliko je bitno ne dozvoliti da nas jedan simptom navede na krivu radnu dijagnozu i nepotrebnu obradu, osobito kada se radi o ovako potencijalno smrtonosnom stanju koje zahtjeva što hitnije operativno zbrinjavanje. Ključne riječi: melena, ultrazvuk, aneurizma, intimalni flap, disekcija aorte



#6 PLUĆA AUSKULTACIJSKI: PRETAKANJE

Nikolina Boršćak Tolić (nina.borscak@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivan Mlakae (ivanmlakar64@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (KB Sveti Duh) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (KB Sveti Duh)



Sažetak

Naslov

PLUĆA AUSKULTACIJSKI: PRETAKANJE

Sažetak

Uvod Ileus podrazumijeva značajan mehanički poremećaj ili potpuni zastoj prolaska crijevnog sadržaja zbog raznih patologija, a dijeli se na ileus tankog i debelog crijeva. Dijagnoza se postavlja klinički, potvrđuje radiološki, a liječi se najčešće kirurški. Prikaz slučaja 51-godišnja bolesnica bez ikakvih ranijih bolesti javila se u hitnu službu radi povremenih, jakih, tupih bolova u epigastriju prisutnih unazad tri dana, a širili su se prema donjim kvadrantima abdomena, bili neovisni o konzumaciji hrane, pogoršavali se ležanjem, trajali nekoliko sekundi i zatim spontano regredirali. Uz bol se povremeno javljala mučnina, pečenje u grlu i štucavica, a povraćala je u samo dva navrata želučani sadržaj bez primjesa krvi. Stolica je bila redovita, normalne konzistencije i boje, bez patoloških primjesa, a apetit je bio normalan. U kliničkom pregledu abdomen je bio mekan, blago bolan na palpaciju u epigastriju, bez organomegalije i palpabilnih masa i auskultacijski normalne peristaltike. Tek se prilikom auskultacije pluća obostrano nad projekcijama baza čulo pretakanje crijevnog sadržaja. Zbog sumnje na ileus napravljen je nativni RTG abdomena koji je potvrdio dijagnozu visokog ileusa. Započeta je nadoknada tekućina i postavljena je nazogastrična sonda kojom se dobilo oko 1000ml crijevnog sadržaja- miserere. Zbog nejasnog uzroka opstrukcije učinjen je MSCT abdomena na kojemu su uočeni infiltrativni stenozirajući proces na aboralnom dijelu sigmoidnog kolona s posljedičnim ileusom debelog i tankog crijeva, te nekoliko hipovaskularnih lezija na jetri suspektnih na sekundarizme. Ubrzo se pristupilo operativnom zahvatu i učinjeni su kolotomija i dekompresija kolona, te operacija po Hartmannu. Postoperativni tijek protekao je uredno. Naknadno je pristigao PHD nalaz koji je potvrdio dijagnozu adenokarcinoma kolona, a daljnjom obradom potvrđeni su sekundarizmi jetre i pluća. Zaključak Ovaj nam prikaz slučaja pokazuje kako ponekad naizgled neimpresivni simptomi mogu biti znak ozbiljne patologije, ali pokazuje i koliko je bitan kvalitetan cjelokupni klinički pregled. Ključne riječi: pretakanje, ileus, nazogastrična sonda, miserere, adenokarcinom kolona



#7 SUBARAHNOIDALNO KRVARENJE U BOLESNIKA S BOLOVIMA U TRBUHU

Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Ozana Bujas Padovan (obujas@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (Klinička Bolnica Sveti Duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh) , Hana Franić (hana.franic@gmail.com) (Zavod za hitnu med. Sisačko-moslavačke županije)



Sažetak

Naslov

SUBARAHNOIDALNO KRVARENJE U BOLESNIKA S BOLOVIMA U TRBUHU

Sažetak

Subarahnoidalno krvarenje (SAH) ozbiljno je neurološko stanje koje nastaje zbog krvarenja u subarahnoidalni prostor, najčešće kao posljedica rupture intrakranijalne aneurizme. Klinički se obično očituje iznenadnom, intenzivnom glavoboljom, često praćenom mučninom, povraćanjem, gubitkom svijesti ili neurološkim deficitima. Ipak, SAH ponekad može biti asimptomatski ili se manifestirati nespecifičnim simptomima, što otežava postavljanje dijagnoze. Prikazujemo bolesnika u dobi od 78 godina koji je inicijalno pregledan u hitnoj internističkoj ambulanti zbog bolova u trbuhu. Bolesnik je imao grčevite bolove difuzno u trbuhu uz povraćanje i proljev unazad 3 dana. Bio je febrilan, osjećao se slabo. Boluje od šećerne bolesti tipa 2 i arterijske hipertenzije. Tijekom pregleda bolesnik je bio pri svijesti, hipertenzivan, subfebrilan, dehidriran. Trbuh je bio distendiran, bolan na palpaciju pod desnim rebrenim lukom, čujne peristaltike. U laboratorijskim nalazima se izdvajala leukocitoza uz hiperglikemiju. Nakon primjene tekućine , antihipertenzivne terapije, brzodjelujućeg inzulina i intravenskog paracetamola, bolesnik je smješten u opservaciju. Tijekom boravka u opservaciji, bolesnik je postao somnolentan nakon čega je upućen u hitnu neurološku ambulantu. Tamo je uočena psihomotorna usporenost, otežano održavanje ekstremiteta u antigravitacijskom položaju te smanjena suradnja pri ispitivanju bulbomotorike i vidnog polja. Učinjen je MSCT mozga na kojem je prikazano subarahnoidalno krvarenje lijevo temporoparijetalno uz masivnu intraventrikularnu hemoragiju s uslojavanjem krvi u okcipitalnim rogovima. Pacijent je zaprimljen u Kliniku za neurologiju gdje je praćena postupna djelomična resorpcija hemoragičnog sadržaja, provedena je fizikalna terapija te modificirana antidijabetička i antihipertenzivna terapija. Ovaj slučaj naglašava važnost temeljite dijagnostičke obrade koja može otkriti potencijalno životno ugrožavajuća stanja, čak i kada nisu vezana uz primarni razlog dolaska pacijenta. Iako je somnolencija, kao blagi oblik poremećaja svijesti, ponekad očekivana u pacijenata starije životne dobi s febrilitetom i dehidracijom, pravovremeno upućivanje neurologu omogućilo je brzo otkriće opasnog, po život ugrožavajućeg subarahnoidalnog krvarenja.



#8 PIOGENI APSCES JETRE: PRIKAZ SLUČAJA

J LIPOVAC (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , M Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , I Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , M Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , P Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , T Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , H Vraneš (Hrvoje.Vranes@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh") , T Crnčević (tcrncevic13@gmail.com) (Klinička bolnica "Sveti Duh")



Sažetak

Naslov

PIOGENI APSCES JETRE: PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

UVOD Bol u abdomenu jedan je od najčešćih razloga zbog kojih pacijenti dolaze na hitni prijam. Piogeni apsces jetre rijedak je uzrok abdominalne boli, ali potencijalno smrtonosan ukoliko se ne prepozna i ne liječi pravovremeno. Klinička prezentacija apscesa jetre je nespecifična, što često dovodi do zakašnjenja u postavljanju dijagnoze. PRIKAZ SLUČAJA Četrdesetpetogodišnji bolesnik zaprimljen je u hitnu službu naše bolnice zbog probadajuće boli u desnoj lumbalnoj regiji, prisutne posljednja tri tjedna. Bol se isprva javljala povremeno, ali posljednjih nekoliko dana stalno je prisutna te je sve intenzivnija. Uz bol, bolesnik posljednjih dana ima i povišenu tjelesnu temperaturu do 37,8 °C, ali bez pojave zimice i tresavice. Negira mučninu, povraćanje i dizurične tegobe. U fizikalnom statusu od normalnoga odstupa abdomen bolan na palpaciju pod desnim rebrenim lukom te u desnoj lumbalnoj regiji. U laboratorijskim nalazima izdvajaju se povišeni upalni parametri (Leukociti – 10,8 x109/L, C-reaktivni protein – 158,6 mg/L) te povišene vrijednosti gama-glutamiltransferaze (GGT – 112 IU/L). Učinjen je ultrazvuk abdomena kojim se pronađe anehogeni cistični nepravilni areal promjera 5,5 cm u desnom režnju. Na MSCT-u abdomena, u VI. jetrenom segmentu, opisana je lobulirana kolekcija sadržaja koeficijenata apsorpcije rijetke tekućine, aksijalnih dimenzija 4,8 x 4,6 cm, što može odgovarati apscesu jetre. Zbog suspektnog apscesa jetre, pacijent je hospitaliziran na Zavodu za gastroenterologiju i hepatologiju, gdje je daljnjom obradom isključen neoplastični proces. Liječenje je započeto primjenom antibiotske terapije u kombinaciji s perkutanom drenažom apscesa. Naknadno, iz uzorka apscesa izolirana je bakterija Streptococcus constellatus, osjetljiva na započetu antimikrobnu terapiju. Na primjenjene mjere liječenja postignuto je kliničko poboljšanje uz regresiju upalnih parametara te je pacijent otpušten kući. ZAKLJUČAK Apsces jetre je rijetka bolest s nespecifičnom kliničkom slikom, zbog čega je rano otkrivanje moguće samo slikovnim metodama. Unatoč napretku dijagnostike i liječenja, stopa mortaliteta i dalje iznosi oko 10%, što naglašava važnost rane dijagnoze.



#9 Neobičan uzrok zatajivanja srca i nonsustained ventrikularne tahikardije u hitnom prijemu - otpuštamo li pretjerano kući bolesnike sa zatajivanjem srca s hitnog prijema?

Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Kristijan Brkić (kristijan.brkic11@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh) , Ozana Bujas Padovan (obujas@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti duh)



Sažetak

Naslov

Neobičan uzrok zatajivanja srca i nonsustained ventrikularne tahikardije u hitnom prijemu - otpuštamo li pretjerano kući bolesnike sa zatajivanjem srca s hitnog prijema?

Sažetak

Uvod: Iako je najčešći uzrok zatajivanja srca i/ili ventrikularne aritmije kod bolesnika koji se prezentiraju na hitni prijem ishemijska bolest srca, u rjeđim slučajevima uzrok mogu biti rijetke strukturne bolesti srca, a navedene kliničke prezentacije mogu biti prva manifestacija neke smrtonosne bolesti. Prikaz slučaja: 63-godišnji muškarac, s poznatom arterijskom hipertenzijom javio se u OHBP zbog zaduhe unazad 2 dana. U dotadašnjoj terapiji imao je dvojni antihipertenziv (felodipin/ramipril 5 mg/5 mg). Tijekom pregleda bolesnik je bio hemodinamski stabilan, tahikardan, dispnoičan u mirovanju. Šum disanja bio je tiši obostrano bazalno, akcija srca tahiritmična, šum se nije čuo. Imao je diskretne tjestaste edeme obostrano perimaleolarno. U EKG zapisu su zabilježeni učestali paroksizmi pravilne tahikardije širokog QRS kompleksa frekvencije 164/min, prosječnog trajanja 15 sekundi. Iz laboratorijskih nalaza se izdvajao NT-proBNP 11051 ng/l. Elektrolitski status bio je uredan. Bolesnik je inicijalno liječen furosemidom, bolusom 300 mg intravenskog amiodarona, zatim kontinuiranom infuzijom amiodarona. Ehokardiografski je opisana globalna hipokinezija, proširenje svih srčanih klijetki i biventrikularna sistolička disfunkciju. Zbog povišene razine serumskog feritina (666 µg/L) bolesnik je upućen na daljnu obradu, postavljena je dijagnoza hemokromatoze koja je bila uzrok dilatacijske kardiomiopatije. Bolesniku je ugrađen implantabilni kardioverter defibrilator. Preporučeno mu je ambulantno hematološko i kardiološko praćenje. Zaključak: U slučaju zatajivanja srca nepoznatog uzroka važno je tražiti moguću strukturnu bolest srca. Trebali bismo biti oprezniji pri otpuštanju bolesnika kući. Za bolesnike visokog rizika, osiguranje sigurnog otpusta uključuje ne samo zbrinjavanje neposrednih simptoma, već i iniciranje daljnje obrade i plana praćenja. Usvajanjem multidisciplinarnog pristupa, liječnici hitne medicine mogu poboljšati ishode bolesnika i spriječiti potencijalne komplikacije povezane s neotkrivenom ili neliječenom strukturnom bolesti srca.



#10 Opsesivno gutanje kose

Ana Aberlić (anaaberlic@gmail.com) (Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice) , Mihaela Jurić (mihaela.juric02@gmail.com) (Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice) , Željka Gregurinčić (zeljka.1996.p@gmail.com) (Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice)



Sažetak

Naslov

Opsesivno gutanje kose

Sažetak

OPSESIVNO GUTANJE VLASTITE KOSE - ZBRINJAVANJE PACIJENTA U OHBP-U CILJEVI: Pri dolasku pacijenta u OHBP medicinska sestra/tehničar radi trijažu, uzima anamnezu te mjeri vitalne parametre. Prema uzetim podacima određuje trijažnu kategoriju. Zadaće medicinske sestre/tehničara u hitnoj službi uključuju brzu ABCDE procjenu, postavljanje intravenske kanile, uzimanje krvi za laboratorijske pretrage. Uloga medicinske sestre je promatrati navedenog pacijenta zbog mogućeg razvoja psihofizičkog nemira u sklopu osnovne bolesti. Ciljevi zbrinjavanja pacijenta s trihosfagiom fokusiraju se na smanjenje kompulzivnog ponašanja, identifikaciju emocinalne nelagode te prevenciju komplikacija. MATERIJALI I METODE: Žvakanje i gutanje vlastite kose tzv. trihosfagija, vrlo je rijetka bolest. Najčešće se javlja kod psihijatrijskih bolesnika. Takve osobe svjesno i fokusirano jedu vlastitu kosu iako to negiraju. Često takav poremećaj uzrokuje disfunkciju samog pojedinca u različitim aspektima života. Osjećaju se bezvrijedno, povlače se iz socijalne okoline te imaju manjak samopouzdanja. Nakon nekog vremena takvi pacijenti osjećaju mučninu, nadutost, javlja im se povraćanje, manjak apetita te druge gastrointestinalne tegobe. REZULTATI: Kod pacijenta s trihosfagiom preporučuje se psihološki tretman kako bi se spriječilo opsesivno jedenje kose u budućnosti. Vrlo je važno uključiti bližnje u psihološku pomoć kako bi pripomogli pacijentu te bržem oporavku od takvog ponašanja. Medicinska sestra ima veliku ulogu u zbrinjavanju pacijenta s trihosfagiom, pružajući kako medicinsku, tako i psihološku podršku. Njena uloga obuhvaća identifikaciju problema, edukaciju pacijenta i obitelji, praćenje zdravstvenog stanja pacijenta i suradnju sa ostalim članovima medicinskog tima. ZAKLJUČAK: Trihosfagiju možemo utvrditi većinom pretraga (npr. radiološkim, ultrazvučnim i CT–om). Ponekad kod nekih osoba dolazi do opstrukcije crijeva upravo zbog nakupine vlasi u želucu i crijevima. Odabrana metoda liječenja u većini slučajeva je kirurško liječenje: uklanjanje trihobezoara iz pacijentovog želuca. Zbrinjavanje pacijenta s trihosfagijom zahtjeva multidisciplinarni pristup koji će obuhvatiti skrb za bolesnika kroz sve razine zdravstvene zaštite te na taj način prevenirati moguću pojavu komplikaciju vezano za osnovnu bolest.



#11 Neurološki simptomi ventrikulske tahikardije: prikaz slučaja

Iva Ravlić (iva.ravlic00@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije) , Mario Barukčić (mario.barukcic3@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Brodsko- posavske županije) , Luka Ravlić (luka000sb@gmail.com) (Medicinski fakultet Zagreb)



Sažetak

Naslov

Neurološki simptomi ventrikulske tahikardije: prikaz slučaja

Sažetak

Cilj: Prikazati slučaj pacijenta s ventrikulskom tahikardijom koja se očitovala spektrom neuroloških simptoma. Prikaz slučaja: Obitelj 60-godišnjeg pacijenta pozvala je vanbolničku hitnu medicinsku službu radi neobičnog ponašanja pacijenta. Naveli su da je kolegica pacijenta primijetila da je tijekom radnog vremena pacijent iznenada postao dezorijentiran te nije mogao obavljati radne zadatke. Po povratku kući obitelj je na automobilu kojim se dovezao uočila brojna udubljenja lima koja nisu bila prisutna kada je odlazio na posao. Po dolasku tima pacijent je bio dezorijentiran, u ležećem položaju te se žalio se na trnce u lijevoj ruci. Negirao je konzumaciju alkohola i narkotika. Pregledom su utvrđeni snižena saturacija kisika (80%), uz normalne vrijednosti tlaka, pulsa i GUK-a. Pri neurološkom pregledu ustanovljena je intermitentna motorička slabost lijeve ruke koja bi trajala 30-ak sekundi, nemogućnost vertikalizacije uz uredan govor bez dizartričnih tegoba. U EKG nalazu nisu uočene patološke promjene. Tokom transporta do bolnice prilikom monitoriranja pacijenta uočen je razvoj ventrikulske tahikardije frekvencije 120/ min u trajanju od 10 sekundi koja bi se spontano konvertirala u sinus ritam, koji bi nakon 1 minute ponovno prešao u ventrikulsku tahikardiju. Pacijent je cijelo vrijeme bio pri svijesti. Primijenjena terapija uključivala je 300 mg amiodarona razrijeđenog u 250 mL 5% glukoze te je predan u opću bolnicu na daljnju obradu. Zaključak: Prilikom obrade pacijenata sa neurološkim simptomima neophodno je provesti i detaljnu kardiološku obradu budući da se srčane aritmije mogu očitovati kroz njih.



#12 ZDRAVSTVENA SKRB ZA OSOBU SA STATUSOM EPILEPTICUSOM SA TENDECIJOM SAMOMEDIKACIJE INZULINOM

David Mlakić (david-mlakic@hotmail.com) (KBC Sestre milosrdnice) , Valentina Benjak (valentina.benjak@kbcsm.hr) (KBC Sestre milosrdnice) , Nikolina Živčić (ninazivcic@gmail.com) (KBC Sestre milosrdnice)



Sažetak

Naslov

ZDRAVSTVENA SKRB ZA OSOBU SA STATUSOM EPILEPTICUSOM SA TENDECIJOM SAMOMEDIKACIJE INZULINOM

Sažetak

Uvod i ciljevi: Cilj ovoga rada jest prikazati slučaj mlade djevojke (26), po zanimanju medicinar, koja opetovano dolazi u OHBP radi niza razloga. U povijesti bolesti se saznaje kako je pacijentica dugogodišnji psihijatrijski pacijent, te kako je imala tendeciju samoozljeđivanja u pubertetu. U hitnu službu dolazi kao status epilepticus kojega je bilo teško sanirati konvencionalnim metodama liječenja. Pacijentica je bila hospitalizirana u više navrata na odjelu endokrinologije zbog opetovanih hipoglikemija kojima se sa sigurnošću nije mogao utvrditi razlog. Nadalje, slijedi više hospitalizacija na odjel neurologije, a kasnije u jednom navratu na odjel psihijatrije. Materijali i metode: Materijali koji su korišteni uključuju: povijest bolesti, uzimanje anamneze i heteroanamneze te laboratorijski i radiološki nalazi. Rezultati: Iako pacijentica prema nalazu EEG-a ima definirane žarišne točke u prefrontalnom neokorteksu, nakon više hospitalizacija se saznaje kako uz dijagnozu epilepsije i suicidalnih tendencija iz mladosti, sama primjenjuje inzulin subkutano u više navrata koji uzima sa radilišta, iskorištavajući svoje znanje iz područja medicine kako bi spustila razinu glukoze dovoljno nisko da bi isprovocirala simptome koji ju dovode do hitne službe te posljedično hospitalizacije.



#13 Izazovi dijagnostike rupture aneurizme descendentne aorte

Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb) , Helen Marie Chiddenton (hm.chiddenton@gmail.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)



Sažetak

Naslov

Izazovi dijagnostike rupture aneurizme descendentne aorte

Sažetak

Ciljevi: Cilj nam je prikazati dijagnostičke izazove i važnost kliničkog razmišljanja izvan uobičajenih okvira u slučaju pacijentice koja se na hitnu prijavila zbog simptoma sličnih urinarnoj infekciji, ali je konačno dijagnosticirana s rupturom aneurizme aorte. Materijali i metode: Pacijentica, 76 g., zaprimljena je u hitni bolnički prijam s bolovima u desnom lumbalnom području, mučninom i povraćanjem, febrilitetom. U anamnezi su navedene recidivirajuće uroinfekcije, eritrociturija, arterijska hipertenzija, ranija dijagnoza karcinoma mokraćnog mjehura, zahvat na aneurizmi ascendentne aorte (2016.) i ciste desnog jajnika. U statusu pri prijemu prisutne tahikardija, arterijske hipotenzije (90/60 mmHg), bljedila kože, febriliteta te pozitivne lumbalne sukusije. Unatoč početnim sumnjama na uroinfekt, potvrđujućeg patološkog sedimenta urina sa značajnom bakteriurijom i leukociturijom, zbog bolova jačeg intenziteta suprapubičnoj i periumbilikalnoj regiji, bolesnica je podvrgnuta dodatnoj dijagnostici. Rezultati: Pacijentica se pod ehosonografskom sumnjom na dijagnozu rupture aneurizme descendentne aorte upućuje na radiološku MSCT obradu kojom je ista i potvrđena. Uz konzultaciju vaskularnog kirurga organiziran je transport u vaskularno-kirurški centar. Pravodobnom reevaluacijom bolesnice, unatoč tegobama recidivirajućih urinarnih infekcija, suradnjom multidisciplinarnog tima ukazano je na rupturu aneurizme descendentne aorte, što se pokazalo ključnim za preživljavanje. Zaključak: U pacijenata sa simptomima poput lumbalne boli i hipotenzije, treba razmotriti rijetke, ali životno ugrožavajuće dijagnoze poput rupture aneurizme aorte. U ovom slučaju, fokus na detaljnu anamnezu, temeljit klinički pregled i suradnju različitih specijalista omogućio je brzo postavljanje dijagnoze i spašavanje života. Ključne riječi: aneurizma aorte, hitna medicina



#14 Rijedak slučaj aspiracije stranog tijela tijekom preparacije zuba uslijed odvajanja dijela stomatološke opreme

Katarina Prša (katarina.prsa7@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Veronika Poljak (veronika.poljak.1@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Sonja Badovinac (sonjabadovinac1@gmail.com) (Klinički bolnički centar Zagreb)



Sažetak

Naslov

Rijedak slučaj aspiracije stranog tijela tijekom preparacije zuba uslijed odvajanja dijela stomatološke opreme

Sažetak

Uvod: Aspiracija stranog tijela je potencijalno po život opasno stanje koje zahtjeva promtnu medicinsku intervenciju. Aspiracija stranih tijela u odraslih predstavlja 25% slučajeva aspiracije a najčešći aspirirani sadržaj su hrana i dentalni fragmenati. Ijatrogena podgrupa, posebice dijelovi stomatoloških instrumenata zauzimaju tek neznatan postotak u učestalosti aspiriranih stranih tijela. Pacijenti se akutno mogu prezentirati naglo nastalim kašljem, stridorom, dispnejom, a neprepoznate aspiracije mogu uzrokovati opstrukcijske pneumonije, dispneju te hemoptize. Bronhoskopija je i dalje zlatni standard u dijagnostici i zbrinjavanju aspiriranog stranog tijela. Prikaz slučaja: 77-godišnji muškarac upućen je u objedinjeni hitni prijem zbog aspiracije stomatološkog svrdla koje se odvojilo od ostatka stomatološke opreme tijekom započete preparacije zuba. Kod prijema je bolesnik bio respiratorno suficijentan, bez bolova u prsima ili otežanog disanja uz prisutan povremeni podražajni kašalj. U dišnom statusu su se isticali zvižduci lijevo bazalno. Nakon inicijalno učinjenog rendgena srca i pluća gdje je uočena metalna sjena s mogućim smještajem unutar hijatalne hernije, postavljena je sumnja na ingestiju stranog tijela što je isključeno ezofagogastroduodenoskopijom. Potom je kompjutoriziranom tomografijom (MSCT) toraksa strano tijelo locirano unutar lumena lobarnog bronha za donji lijevi režanj te je indicirana terapijska fleksibilna fiberbronhoskopija u lokalnoj anesteziji. Bronhoskopski je prikazano metalno strano tijelo u bronhu za lijevi donji režanj koje je uspješno ekstrahirano štakorskim kliještima. Po učinjenoj intervenciji bolesnik je otpušten kući uz peroralnu antibiotsku terapiju cepodoksimom radi prevencije infekcije. Zaključak: Iako rjeđa nego u dječjoj dobi aspiracija stranih tijela u odraslih ozbiljno je, životno ugrožavajuće stanje koje zahtjeva hitnu medicinsku intrevenciju. Aspiracija stomatološkog pribora posebno je rijedak primjer aspiracije no ovaj slučaj naglašava važnost svjesnosti rizika čak i kod rutinskih postupaka. Multidisciplinarni pristup s pravovremenom dijagnostikom (radiološke pretrage, bronhoskopija) ključan je za pozitivan ishod uz nužno iskustvo kod terapijske bronhoskopije i ekstrakcije stranog tijela čime se izbjegavaju komplikacije i postiže brzi oporavak bolesnika.



#15 Atipično intracerebralno krvarenje

Josipa Leho (josipaleho99@gmail.com) (Opća bolnica Šibensko-kninske županije) , Petra Mrković (petrammmrkovic@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Ličko-senjske županije)



Sažetak

Naslov

Atipično intracerebralno krvarenje

Sažetak

Bolesnik D.Š., rođen 1955.godine, došao je na Hitni objedinjeni bolnički prijem u Opću bolnicu Šibensko-kninske županije s kliničkom slikom naglo nastale konfuzije i ljevostrane slabosti. Napravljenom dijagnostičkom obradom na hitnom prijemu utvrđeno je atipično intracerebralno krvarenje. Hitno je zaprimljen na odjel neurologije u OB Šibensko-kninske županije gdje je učinjenom MSCT angiografijom krvnih žila glave i vrata postavljena sumnja na duralnu arteriovensku fistulu kao uzrok krvarenja. Zbog sumnje na duralnu arteriovensku fistulu upućen je na daljnje bolničko liječenje na Kliniku za neurologiju KBC Zagreb.



#16 IGRA IMITACIJE – maligni tumor nepoznatog primarnog sijela prerušen u kronični osteomijelitis skočnog zgloba

Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička Bolnica ,,Sveti Duh'') , Mihaela Leš-Golub (mihaela.les81@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Petra Terzić (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'') , Hrvoje Vraneš (Hrvoje.Vranes@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh'')



Sažetak

Naslov

IGRA IMITACIJE – maligni tumor nepoznatog primarnog sijela prerušen u kronični osteomijelitis skočnog zgloba

Sažetak

UVOD: Neoplazme kostiju dijelimo na primarne i sekundarne s obzirom na primarno sijelo tumora. Sekundarni tumori kostiju tj. metastaze najčešće zahvaćaju kralježnicu, zdjelicu, rebra i lubanju uzrokujući noćnu bol, frakture i simptome kompresije kralježnične moždine. U ovom prikazu slučaja želimo predstaviti pacijenta s rijetkom manifestacijom neoplastične bolesti u obliku kliničke slike kroničnog osteomijelitisa skočnog zgloba. PRIKAZ SLUČAJA: 64-godišnji pacijent dolazi u OHBP zbog otekline i boli lijevog skočnog zgloba unazad 2 mjeseca. Prethodno je u kolovozu 2024. pregledan u našoj ambulanti zbog istih tegoba, kada je isključena DVT, te je liječen višestrukom antibiotskom terapijom bez učinka. Zadnjih 5 dana produktivno kašlje iskašljaj prozirne boje. Oslabljenog je apetita, te je izgubio 10 kg tjelesne mase unazad 3 tjedna. Od dosadašnjih bolesti izdvajaju se tuberozna skleroza i epilepsija. Vitalno je urednih parametara, a na pregledu dominira oteklina i bol lijeve noge. U laboratorijskim nalazima ističu se povišeni neutrofili uz snižene limfocite, normocitna anemija, povišeni trombociti, hiponatrijemija, povišen CRP i prokalcitonin. Uslijed novonastalog kašlja ordiniran je RTG srca i pluća na kojem se vizualizira desno perihilarno nodozna sjena promjera oko 1,3 cm i periferno u donjem režnju promjena veličine 0,7 cm otvorene etiologije. MSCT lijeve potkoljenice prikaže cirkumferentno zadebljanje mekih tkiva lobuliranog tipa, kraniokaudalno duljine 25 cm, dominantno oko tibije. Nadalje, vidljiva je osteoliza distalne tibije, te u kontinuitetu dvije frakture bez bitnijeg pomaka, koje mogu označavati i fistulozni kanal. Daljnjom obradom izvršena je punkcija lijevog skočnog zgloba na kojoj se prikažu maligne stanice, histiociti i pokoja multinuklearna orijaška stanica, a imunohistokemijska analiza potvrđuje dijagnozu malignog mezenhimalnog tumora. ZAKLJUČAK: Pri susretu s na antibiotsku terapiju rezistentnim osteomijelitisom potrebno je razmišljati o široj diferencijalno-dijagnostičkoj obradi, posebice u smjeru primarnog ili sekundarnog neoplastičnog procesa koji mogu imitirati simptome osteomijelitisa. U slučaju našeg pacijenta, daljnom obradom esencijalno je isključiti metastatsku bolest skočnog zgloba uzrokovanu karcinomom pluća.



#17 ODINOFAGIJA KAO PRVI SIMPTOM METASTATSKOG PLANOCELULARNOG KARCINOMA OROFARINKSA

Pia Kosanović (pia.kosanovic1@gmail.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) , Dora Fraciska Tuđman Šuk (doratudmansuk@gmail.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) , Marta Živković Njavro (marta.zivkovic111@gmail.com) (Dom zdravlja Krašić)



Sažetak

Naslov

ODINOFAGIJA KAO PRVI SIMPTOM METASTATSKOG PLANOCELULARNOG KARCINOMA OROFARINKSA

Sažetak

P.KOSANOVIĆ, D.F.Tuđman Šuk, M. Živković Njavro Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska Dom zdravlja Krašić, Krašić, Hrvatska pia.kosanovic1@gmail.com Uvod: Orofaringealni planocelularni karcinom najčešći je karcinom orofarinksa i odnosi se na korijen i stražnju trećinu jezika, tonzile, meko nepce te stražnju i bočnu stijenku ždrijela. Učestalost je u porastu i kod mlade i kod starije populacije. Mogu se razlikovati dva tipa: povezani s infekcijom humanog papiloma virusa (HPV) i oni koji nisu povezani s infekcijom, uglavnom zbog upotrebe duhana i alkohola koji su glavni rizični čimbenici. Orofaringealni karcinom može zahvatiti okolna tkiva te razlikujemo limfogenu i hematogenu diseminaciju. Glavni simptomi su odinofagija, bol u grlu i disfagija. Liječenje se izvodi kirurški, radioterapijom, kemoterapijom ili multimodalno kod uznapredovalog stadija. Prikaz slučaja: 52-godišnji muškarac javlja se liječniku primarne zdravstvene zaštite s odinofagijom na desnoj strani grla prisutnom zadnja dva tjedna. Pacijent je pušač i redovito konzumira alkohol. Uočena je mala lezija s desne strane na tonzili i mekom nepcu. Pacijent je poslan u bolnicu na daljnju obradu. Otorinolaringološki pregled pokazao je ulceriranu ekspanzivnu leziju na desnoj strani tozile, mekog nepca i palatalnog luka s površinskom infiltracijom u tonzilolingvalne brazde. Ultrazvukom i MSCT-om na desnoj strani vrata utvrđen je mobilni limfni čvor promjera 2 cm. Biopsija je potvrdila orofaringealni planocelularni karcinom s metastazama na desnoj strani vrata. Pacijent je liječen kirurškom ekscizijom intraoralne lezije i disekcijom vrata te je trenutno podvrgnut adjuvantnoj radioterapiji. Zaključak: S obzirom na porast incidencije orofaringealnog planocelularnog karcinoma u svim dobnim skupinama, važno ga je uključiti u diferencijalnu dijagnozu upale grla, odinofagije i disfagije. Budući da su to uobičajeni simptomi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, potrebno ih je pravilno procijeniti i evaluirati kod osoba s rizikom od HPV infekcija i onih koji prekomjerno konzumiraju alkohol i duhan. Ključne riječi: Druga Primarna Neoplazma, Mastektomija, Neoplazme Dojke, Unilateralne Neoplazme Dojke.



#18 Akutna opstrukcija dišnog puta uslijed sindroma gornje šupljene vene uzrokovane karcinomom pluća;

Mario Barukčić (mario.barukcic3@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije) , Iva Ravlić (iva.ravlic00@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije)



Sažetak

Naslov

Akutna opstrukcija dišnog puta uslijed sindroma gornje šupljene vene uzrokovane karcinomom pluća;

Sažetak

Poziv prema HMP zbog otežanog disanja i gutanja unazad 3-4 dana uz progresiju. Po dolasku tima HMP, pacijent blaže tahipnoičan, urednih vrijednosti saturacije, bez objektivnih znakova otežanog disanja. Auskultacijski prisutan oslabljen disajni šum uz bronhospazam. Pregledom ždrijela nalaze se uvećane tonzile uz prisutan promukli glas. Pristupi se transportu pacijenta na daljnju bolničku skrb, te se ordinira inhalacijska terapija salbutamol/ipratropij bromid. Dolazi do pogoršanja u vidu; tahidispnoičnosti s frekvencijom disanja 40/min uz progresivni pad saturacije. Ponovnim pregledom ždrijela vidljiv edem mekog tkiva ždrijela uz potpunu opstrukciju dišnog puta. Ordinira se adrenalin 0.5 mg intramuskularno, nakon čega dolazi do povlačenja edema. Pacijenta se sedira i endotrahealno intubira. CT pokazuje progresiju tumora sa zahvaćenosti vena cava filtera i nervusa laryngeusa reccurensa, sa obostranom kompresivnom atelektazom plućnog parenhima. Pacijenta se hospitalizira na jedinicu intenzivnog liječenja radi mehaničke respiratorne potpore. Uzevši u obzir dostupna istraživanja, može se zaključiti kako su respiratorne tegobe u vidu dispneje i kašlja relativno česte, dok stridor i promuklost čine rijetke komplikacije s incidencijom manjom od 20 %. Činjenica da je naš pacijent imao potpunu opstrukciju dišnog puta ukazuje da se radi o rijetkoj komplikaciji sindroma gornje šuplje vene. Pregledom dostupne literature, ne pronalazimo sličnih prikaza slučaja za komparaciju.



#19 „Kratki spoj“ u srčanom ritmu - kompletni AV blok

Valentina Bunjevac (valentina.bunjevac2@gmail.com) (KBC Sestre milosrdnice) , Marko Antić (marko.antic@kbcsm.hr) (KBC Sestre milosrdnice)



Sažetak

Naslov

„Kratki spoj“ u srčanom ritmu - kompletni AV blok

Sažetak

UVOD: Atrioventrikularni (AV) blok je potpuni ili djelomični prekid provođenja srčanog impulsa iz atrija u ventrikul. Postoje različiti uzorci nastanka AV bloka, a neki od njih su idiopatska fibroza i skleroza, ishemijska bolest srca, lijekovi (beta- blokatori, blokatori kalcijevih kanala, digoksin, amiodaron), kongenitalna bolest srca te ostali. Postavljanje dijagnoze AV bloka radimo uz pomoć uzimanja anamneze i snimanjem elektrokardiograma (EKG). Blok I. i II. stupnja su djelomični blokovi, dok blok III. stupnja nazivamo i kompletni AV blok. U tim blokovima ne postoji odnos električne komunikacije između atrija i ventrikula, odnosno između P- valova i QRS kompleksa. Mogući simptomi AV bloka III. stupnja su sinkopa, omaglica, intolerancija napora i/ ili zatajivanje srca. PRIKAZ SLUČAJA: U hitnu službu HMP-om dolazi K.Z. (muško) 1938. godište, onkološki pacijent, koji dolazi od doma zbog preznojavanja, bolova i stezanja u prsima, praćeno gubitkom svijesti, otežanim disanjem i hroptanjem. U OHBP dolazi kao najava epileptičnog napada koji traje unatrag 1h. Učinjenom početnom obradom i snimanjem EKG-a otkriva se blok III. stupnja uz asistolije od 10 do 25 sekundi te se pacijent ubrzanom internističkom i kardiološkom obradom, odvodi na postavljanje privremenog elektrostimulatora (ES). ZAKLJUČAK: Kao i kod prikaza slučaja, dijagnosticiranje AV blokova najbrže se utvrđuje snimanjem EKG-a te daljnjom hitnom obradom uz uzimanje detaljnije anamneze pacijenta. Uloga medicinske sestre u hitnoj službi je pravovremena procjena rizičnog stanja pacijenta, ali i interpretiranje EKG-a te obavještavanje liječnika o istome. Stoga je bitna konstantna edukacija medicinskih sestara o mogućim srčanim poremećajima, ali i o pripremi pacijenta za daljnju obradu i moguće intervencije. Ključne riječi: kompletni AV blok, EKG, medicinska sestra



#20 RUPTURA ANEURIZME ABDOMINALNE AORTE PREZENTIRANA KAO BOL U TESTISIMA

PETRA TERZIĆ (petra.terzic206@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Anika Stepić (anika.galunic@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Josip Lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Hrvoje Vraneš (hrvoje.vranes@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Adrijan Tiku (tikuadrijan@gmail.com) (Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić - Sisak) , Petra Jugovac (petra.jugovac5@gmail.com) (Klinička bolnica ,,Sveti Duh") , Karlo Tkalec (karlo.tkalec0@gmail.com) (ZHM Vukovarsko-srijemske županije)



Sažetak

Naslov

RUPTURA ANEURIZME ABDOMINALNE AORTE PREZENTIRANA KAO BOL U TESTISIMA

Sažetak

UVOD: Aneurizma abdominalne aorte (AAA) patološko je proširenje nastalo kao posljedica slabljenja stijenke krvne žile. Rizični faktori povezani uz razvoj aneurizmi aorte su starija dob, muški spol te dugogodišnje pušenje. Većina pacijenata s AAA nema nikakve simptome dok aneurizma nije blizu rupture, a tada se uglavnom javlja naglo nastala bol u donjem dijelu leđa ili trbuhu, bol u nozi ili preponi te osjećaj pulsiranja u trbuhu. PRIKAZ SLUČAJA: Bolesnik u dobi 70 godina javio se na OHBP zbog boli u donjem hemiabdomenu i testisima unatrag 2 dana. Bol se pojavljivala intermitentno te bi spontano prolazila nakon promjene položaja. Po dolasku u OHBP bol je jačine 10/10 na VAS skali, najizraženija u testisima i ne prolazi prilikom promjene položaja. Bolesnik također unatrag nekoliko dana slabije mokri, zadnju stolicu je imao prije 4 dana te je napipao kvržicu na testisu u otprilike isto vrijeme kada je počela bol. Urednih je vitalnih parametara, blijede kože i tahipnoičan. Prilikom pregleda trbuh je mekan, bolan na palpaciju u donjem lijevom kvadrantu, a lumbalna sukusija je pozitivna lijevo. U labaratorijskim nalazima se ističu Hb 101 g/L te povišeni upalni parametri. Učinjen je RTG abdomena na kojem nema znakova ileusa ni preumoperitoneuma. Odluči se učiniti MSCT angiografija koja dokaže aneurizmu abdominalne aorte kaudalno od polazišta renalnih arterija veličine do 11,5 cm koja se prati do iznad bifurkacije uz muralni tromb širine 2,9 cm. Na srednjoj trećini aneurizmatske vreće prati se ekstraluminacija kontrastnog sredstva uz opsežni hematom u stražnjem pararenalnom prostoru. Pacijent je hitno operiran, primio transfuziju krvi te kasnije prebačen u JIL. ZAKLJUČAK: Ruptura aneurizme abdominalne aorte životno je ugrožavajuće stanje koje zahtjeva brzu dijagnostiku i kirurško liječenje. Nespecifična prezentacija kao u prikazanom slučaju može otežati postavljanje dijagnoze. Cilj nam je naglasiti važnost temeljitog pregleda bolesnika i pravovremene slikovne dijagnostike kako bi se što ranije postavila dijagnoza.



#21 KADA FEBRILITET POSTANE POŽELJAN: PRIKAZ SLUČAJA

Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivan Raguž (ivan.raguz13@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Darinka Tunjić Pejak (tdarinka@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ivana Srzić (ivanabrr@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Ines Leonhardt (ines.leonhardt@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Marija Doronjga (mdoronjga@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Monika Ranogajec (monikaranogajec@hotmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Terzić (petra-terzic206@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Josip lipovac (jlipovac1999@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Hrvoje Vraneš (Hrvoje.Vranes@gmali.com) (KB Sveti Duh)



Sažetak

Naslov

KADA FEBRILITET POSTANE POŽELJAN: PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

UVOD: Disekcija aorte je hitno stanje visokog mortaliteta obilježena raslojavanjem stijenke aorte i posljedičnim stvaranjem lažnog lumena. Simptomatologiju najčešće čini intenzivna, oštra bol u prsima, između lopatica ili u trbuhu uz mučninu i slabost. Česti uzroci proširenja aorte su arterijska hipertenzija, ateroskleroza, infekcije, trauma te stečene i nasljedne bolesti vezivnog tkiva. Po vremenu nastanka razlikujemo akutnu i kroničnu disekciju aorte. Stanford sustav klasificira disekciju aorte obzirom na zahvaćenost ascedentne aorte na tip A (uključuje ascedentnu aortu), i tip B (bez zahvaćanja ascedentne aorte). Kod disekcije tipa A preferira se kirurško liječenje, a kod tipa B medikamentozno. PRIKAZ SLUČAJA: Bolesnik star 41 godinu dolazi samostalno u hitni prijem zbog prehlade praćene povišenom temperaturom i glavoboljom koji traju unazad 5 dana. Fizikalni status je bio uredan, osim holosistoličkog šuma nad prekordijem, koji nije poznat od ranije. Iz laboratorijskih nalaza se izdvaja: ↑Leu (10,2), ↓Er (4,19), ↓Hgb( 127) ↓Hct (0,392), ↑fibrinogen (4,4), ↑D-dimeri (2155), ↑CR P(73,4), ↑hsTnI (577). Hitni rtg srca i pluća ukaže na blago uvećanu sjenu srca lijeve konture. UZV pregledom srca konstatira se uvećanje oba atrija, korijena i ascedentne aorte, aortna insuficijencija teškog stupnja, te blaga insuficijencija mitralnog i trikuspidalnog ušća. Učini se hitna MSCT aortografija kojom se dijagnosticira disekcija ascedentne aorte, po tipu Stanford A. Nakon konzultacije s kardijalnim kirurgom bolesnik se premješta na Kliniku za kardijalnu kirurgiju zbog hitnog operativnog zahvata. ZAKLJUČAK: Prikazom ovog slučaja prvenstveno nam je bila namjera prikazati jedan od načina prezentacije bolesnika s disekcijom aorte u hitnoj službi te naglasiti važnost detaljnog uzimanja anamneze i fizikalnog pregleda u hitnoj službi.



#22 Opioidna analgetska terapija kao uvod u ovisnost: prikaz slučaja iz izvanbolničke hitne medicinske skrbi

Luka Minarik (luka.minarik@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije) , Vlatka Vitez Sever (vlatkavs@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije)



Sažetak

Naslov

Opioidna analgetska terapija kao uvod u ovisnost: prikaz slučaja iz izvanbolničke hitne medicinske skrbi

Sažetak

Opioidni analgetici ključni su u liječenju umjerene do jake boli, osobito kod kroničnih i malignih stanja. Njihova učinkovitost temelji se na sposobnosti vezanja za opioidne receptore, čime moduliraju percepciju boli. Međutim, dugotrajna uporaba nosi rizike poput razvoja tolerancije, ovisnosti i nuspojava, što zahtijeva pažljivo praćenje pacijenata. Muškarac star 29 godina javio se u ambulantu HMP s palpitacijama, vrtoglavicom i općom slabošću. Priznao je da je uzeo devet tableta kombinacije tramadola i paracetamola (37,5 mg i 325 mg po tableti) kako bi "osjetio olakšanje". Pacijent je prethodno pet puta dolazio u našu ambulantu zbog bolova u udovima uzrokovanih reumatoidnim artritisom između 2020. i 2023. godine. U početku je za ublažavanje boli koristio kombinaciju deksametazona i ketoprofena, no s vremenom je prešao na opioidnu analgeziju, koja je uspješno smanjila intenzitet boli. U našoj medicinskoj dokumentaciji pacijent se uglavnom prijavljivao s bolovima u udovima koji nisu popuštali. Od vitalnih znakova prilikom fizičkog pregleda pacijenta istaknuti su puls od 120 otkucaja u minuti i krvni tlak od 164/100 mmHg. Na EKG-u je zabilježena sinusna tahikardija. Pacijent je simptomatski liječen te je dobio 5 mg bisoprolola, 6,5 mg tietilperazina i 1500 mL infuzijske tekućine. Tlak se spustio na 155/95 mmHg, a puls na 90 otkucaja u minuti. U laboratorijskim nalazima nisu zabilježene abnormalnosti. Pacijent se subjektivno osjećao bolje te je otpušten u stabilnom stanju. Ovaj slučaj ističe potencijalne rizike prekomjerne uporabe opioida kod pacijenata s kroničnim bolnim stanjima te naglašava važnost praćenja i primjene alternativnih strategija za upravljanje boli kako bi se spriječila ovisnost ili nuspojave.



#23 NOVOTVORINA PLUĆA KAO UZROK DISFAGIJE

Iva Kapetanović (ivakapetanovic200@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Marinka Otočan (marinkaotocan@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

NOVOTVORINA PLUĆA KAO UZROK DISFAGIJE

Sažetak

Cilj: Ukazati na značaj prepoznavanja plućnih infiltrata kao uzroka nespecifičnih gastrointestinalnih tegoba. Prikaz slučaja: Šezdesetosmogodišnji pacijent zaprimljen je u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) zbog bolova u epigastriju, mučnine i povraćanja. Anamnestički se doznalo kako zadnjih godinu dana, s pogoršanjem zadnja tri mjeseca, nakon skoro svakog obroka osjeća tupu bol u epigastriju praćenu mučninom. Povremeno je imao osjećaj da mu hrana zaostaje u jednjaku, no tegobe bi regredirale nakon što bi popio nekoliko gutljaja vode. U nekoliko je navrata povratio želučani sadržaj bez primjesa svježe krvi, a u zadnja 3 mjeseca izgubio je 10 – ak kilograma. Pacijent je negirao dispneju i bolove u prsima, a suhi kašalj bez recentnog pogoršanja naveo je kao kroničnu tegobu. Od navika je zabilježena svakodnevna konzumacija alkohola i cigareta. U laboratorijskim nalazima zabilježene su povišene vrijednosti C – reaktivnog proteina (CRP 93.1 mg/L, referentna vrijednost <5mg/L) i porast leukocita (9.9x109/L, referentna vrijednost 3.4 – 9.7x109/L). Radiogramom grudnih organa utvrđeno je inhomogeno zasjenjenje desno bazalno. Ultrazvučnim pregledom abodmena postavljena je sumnja na proširenost infrarenalnog dijela abdominalne aorte te je zatražena CT angiografija. CT angiografijom isključena je disekcija i aneurizma abdominalne aorte, no prikazana je opsežna tumorska masa desnog hilusa pluća koja invadira jednjak s posljedičnom dilatacijom prestenotičkog segmenta jednjaka. Pacijentu je postavljena dijagnoza novotvorine pluća i disfagije te je upućen na daljnju obradu gastroenterologu i pulmologu. Zaključak: Iako se pacijent inicijalno prezentirao simptomima gastrointestinalnog sustava (dispepsija i disfagija), UZV nalaz suspektno proširene abdominalne aorte zahtjevao je trenutnu daljnju radiološku obradu. Slučajni nalaz tumora pluća s invazijom jednjaka otkriven je kao uzrok simptoma kod prezentiranog pacijenta.



#24 SUBKUTANI EMFIZEM S RAZVOJEM AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

Iva Kapetanović (ivakapetanovic200@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Marinka Otočan (marinkaotocan@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Maja Materljan (unakokic@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

SUBKUTANI EMFIZEM S RAZVOJEM AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

Sažetak

Cilj: Prikazati složenost dijagnostičkog pristupa kod pacijenta s višestrukim traumatskim ozljedama i akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom. Prikaz slučaja: Osamdesetdevetogodišnji pacijent zaprimljen je u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) zbog bolova u desnom hemitoraksu. Anamnestički se saznalo kako je pacijent prije tjedan dana pao na desni hemitoraks te od onda ima tupe bolove desnog hemitoraksa prilikom promjene položaja i dubokog udisaja. U trenutku inicijalnog pregleda negira druge tegobe. Tijekom fizikalnog pregleda inspekcijom je utvrđen hematom stražnje strane desnog hemitoraksa, a palpacijom supkutani emfizem koji se protezao od desne strane vrata preko desnog hemitoraksa do desnog hemiabdomena. Radiogramom desnog hemitoraksa i grudnih organa utvrđena je fraktura VII., X. rebra, dvostruke frakture VIII. I IX. rebra s pomakom te opsežan subkutani emfizem čitave desne torakalne stijenke sa širenjem prema lijevoj torakalnoj stijenci (indirektni znak pneumotoraksa). Radiogramom torakalne i lumbosakralne kralježnice utvrđena je fraktura 5. i 12. torakalnog kralješka. Analizom arterijske krvi, pacijent je bez znakova respiratorne insuficijencije. Tijekom obrade pacijent se počinje žaliti na bol u prsima – locira ju u sredini prsnog koša sa širenjem u lijevo rame, stezajućeg karaktera, praćenu osjećajem otežanog disanja. Učinjenim elektrokardiogramom utvrdi se elevacija ST spojnice prekordijalnih odvoda V1 – V4. Vrijednosti troponina I (TnI) iznosila je 627.0 ng/L, (referentna vrijednost < 17.5ng/L) a NTproBNP – a 2531 ng/L. Pacijent se s konačnom dijagnozom višestrukog prijeloma rebara, subkutanog emfizema, prijeloma torakalnih kralježnjaka, pneumotoraksom te infaktom miokarda sa ST elevacijom uputi na pregled dežurnom traumatologu, neurokirurgu i kardiologu. Zaključak: Slučaj prikazuje važnost diferencijalno – dijagnostičkog pristupa uzroku boli u prsima kod pacijenta s istovremenom traumom prsnog koša i razvojem akutne koronarne patologije. Naglo nastala stezajuća bol u prsima zahtjevala je daljnju obradu s ciljem isključivanja akutnog koronarnog sindroma.



#25 IZAZOVI U POSTAVLJANJU DIJAGNOZE AKUTNE MEZENTERIJSKE ISHEMIJE

Ana Smolić (anasmolic62@gmail.com) (Ordinacija opće medicine Dr. Mladena Strukan) , Tony Rumora (rumora.tony@gmail.com) (Ordinacija opće medicine Renata Pavlov) , Tomislav Meštrović (mestrovic.tomislav@gmail.com) (Klinički bolnički centar Zagreb)



Sažetak

Naslov

IZAZOVI U POSTAVLJANJU DIJAGNOZE AKUTNE MEZENTERIJSKE ISHEMIJE

Sažetak

UVOD Akutna mezenterijska ishemija (AMI) je hitno stanje čiji su glavni simptom iznenadni jaki bolovi, smješteni obično u središnjem dijelu abdomena. Najčešće nastaje uslijed okluzije gornje mezenterijske arterije embolusom ili trombom zbog čega dolazi do nedostatne opskrbe stijenke crijeva kisikom i hranjivim tvarima te, u slučaju prekasnog prepoznavanja, može rezultirati infarktom cijele debljine stijenke, gangrenom i perforacijom crijeva. PRIKAZ SLUČAJA Muškarac u dobi od 47 godina doveden je u hitni bolnički prijem zbog naglo nastalih abdominalnih bolova lokaliziranih pretežito u donjem desnom kvadrantu. Inače je pušač. Iz laboratorijskih nalaza izdvojene su leukocitoza i povišen CRP. Uzevši u obzir životnu dob pacijenta, postavljena je sumnja na akutni apendicitis. Unatoč smanjenju boli u trbuhu nakon nekoliko sati, uz izostanak peritonealnog podražaja, zbog nejasne kliničke slike konzultiran je kirurg koji je evidentirao sistolički ejekcijski šum nad abdominalnom aortom, ulceracije na palcu i lividitet drugog do četvrtog prsta desnog stopala te odsutnost pulzacija na donjim ekstremitetima. Sumnja na okluziju gornje mezenterijske arterije potvrđena je MSCT angiografijom kojom je ustanovljena i okluzija infrarenalne aorte sve do zajedničkih ilijačnih arterija. Eksploracijskom laparotomijom verificirano je lividno tanko crijevo i desni kolon te je učinjena embolektomija glavnog stabla gornje mezenterijske arterije po Fogarty-ju, nakon čega su crijeva poprimila ružičastu boju i uredan motilitet. Bolesnik se postoperativno oporavio te je otpušten kući bez bolova u trbuhu, poboljšanog lokalnog statusa na prstima desnog stopala i bez boli u nogama, zbog čega je odgođeno kirurško liječenje aortoilijačne okluzivne bolesti. ZAKLJUČAK Zbog nespecifičnosti kliničke slike, u početnoj fazi nije jednostavno prepoznati AMI. S obzirom da je ona rijedak uzrok abdominalnih bolova, ovaj prikaz slučaja naglašava važnost temeljitog pregleda pacijenta, razmatranja šire diferencijalno dijagnostičke slike u hitnom prijemu te multidisciplinarne suradnje, s ciljem pravovremenog postavljanja dijagnoze i početka liječenja pacijenta.



#26 Kašalj kao znak respiratornog infekta ili nešto više?

Vedrana Jović (vedrana.jovic77@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Kašalj kao znak respiratornog infekta ili nešto više?

Sažetak

Ovim prikazom slučaja želimo istaknuti važnost uzimanja detaljne anamneze, ozbiljnog shvaćanja kliničke slike koja može biti prisutna i u raznim benignim stanjima te sukladno tome pravovremeno učiniti potrebne slikovno dijagnostičke pretrage. Osamnaestogodišnji bolesnik zaprimljen je u Objedinjeni hitni bolnički prijam zbog nepravilnosti disanja. Tegobu opisuje kao nemogućnost potpunog udaha koje traje unatrag četiri dana uz prisutnost nadražajnog kašlja te retrosternalnu bol prilikom dubokog udaha. Žali se i na začepljenost nosa i ušiju. Negira recentni febrilitet. Do sada nije teže bolovao te ne uzima kroničnu terapiju. U fizikalnom statusu, elektrokardiografskom zapisu te acidobaznom statusu bez odstupanja od urednih vrijednosti. U laboratorijskim nalazima se uočava povišenje vrijednosti leukocita (10.7 x 109/L ) te CRP-a (100 mg/L), urednih vrijednosti troponina. Na RTG-u grudnih organa opisuju se u visini apeksa torakalne stijenke diskretni areali transparencije obostrano koji su suspektni za subkutani emfizem. Učinjenim CT-om toraksa u hitnoći prikaže se pneumomedijastinum u sva tri medijastinalna kompartmenta uz zrak uz bronhovaskularne strukture u sklopu plućnog intersticijskog emfizema. Subkutani emfizem u pregledom obuhvaćenim regijama vrata te u anteriornim dijelovima gornjih plućnih režnjeva areali ground-glass opacifikacija u vidu alverolarnog patološkog supstrata, otvorene etiologije. Tijekom hospitalizacije na pulmologiji liječen je konzervativno, bez indikacije za kirurškim liječenjem. Kontrolnim slikovnim pretragama prati se potpuna regresija opisanih promjena. Zaključak: Spontani pneumomedijastinum rijedak je klinički entitet obilježen prisutnošću slobodnog zraka oko medijastinalnih struktura bez jasnog uzroka. Nužno je dobro poznavanje diferencijalne dijagnoze u bolesnika sa nespecifičnim respiratornim tegobama budući da se slični simptomi mogu javljati u manje ozbiljnim bolestima, ali i u stanjima poput spontanog pneumomedijastinuma čije komplikacije mogu biti po život opasne.



#27 Atipična prezentacija spontane rupture slezene

Tamara Petrić (tamara.petric@medri.uniri.hr) (OHBP, KBC Rijeka) , Gaia Bellesi (gaia.bellesi@uniri.hr) (Zavod za dermatovenerologiju, KBC rijeka) , Jakov Ivan Bućan (jbucan@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka)



Sažetak

Naslov

Atipična prezentacija spontane rupture slezene

Sažetak

Uvod: Spontana ruptura slezene je rijetko, ali ozbiljno stanje s incidencijom od 0,1 do 0,5%, koje se može javiti uslijed hematoloških poremećaja, infekcija, tumora ili metaboličkih bolesti. Predstavljamo slučaj pacijentice koja je hospitalizirana zbog atipične prezentacije rupture slezene. Unatoč početnoj kliničkoj sumnji na plućnu emboliju, dijagnoza spontane rupture slezene postavljena je nakon detaljne dijagnostičke obrade. Ovaj slučaj naglašava važnost pravovremenog prepoznavanja ove rijetke, ali ozbiljne komplikacije. Prikaz slučaja:  58-godišnja pacijentica hospitalizirana je zbog osjećaja zaduhe i boli ispod lijeve dojke i uz lijevi rub sternuma sa propagacijom u lijevo rame. Od ranije je poznato da bolesnica boluje od primarnog karcinoma bubrega sa metastazama u plućima. Inicijalni vitalni parametri su bili uredni. U ABS- u utvrdi se hipoksemija (8.2 kPa) uz sniženu saturaciju kisikom 90.6%. Laboratorijski nalazi pokazali su povišene upalne parametre (CRP 28,2 mg/L, leukociti 10,2 x 10^9/L) te znakove blaže normocitne anemije (Hb 116 g/L, MCV 85.9 fL). Na RDG-u grudnih organa potvrđene su poznate sekundarne lezije. Postavili smo sumnju na plućnu emboliju, ali ista se CT plućnom angiografija isključila. Obzirom na UTZ-om utvrđenu nejasnu konturu slezene i negativan nalaz plućne angiografije bolesnici se učini CT abdomena kojim se utvrdila laceracija i subkapsularni hematom slezene. Pacijentica je stoga upućena digestivnom kirurgu uz pripremu za operativni zahvat. Zaključak:  Ovaj slučaj naglašava važnost pravovremenog prepoznavanja atipične manifestacije hitnih stanja, poput rupture slezene i to u bolesnice sa visokom kliničkom sumnjom na plućnu tromboemboliju. Takva prezentacija zahtijevala je širi i temeljit dijagnostički pristup s naglaskom na bitnost hitnog UTZ. Ispravna diferencijalna dijagnostika i pravovremena intervencija bile su ključne za uspješan ishod, što naglašava važnost sveobuhvatnog pristupa u hitnoj medicini.



#28 Ishemijski moždani udar i epileptični napadi kao rijetka komplikacija lajmske bolesti

Helen Marie Chiddenton (hm.chiddenton@gmail.com) (Medicinski fakultet u Zagrebu) , Klara Brekalo (klara.brekalo@gmail.com) (Medicinski fakultet u Zagrebu) , Ana - Marija Samardžić (ana-marija.samardzic@dzz-centar.hr) (Dom zdravlja Zagreb – Centar)



Sažetak

Naslov

Ishemijski moždani udar i epileptični napadi kao rijetka komplikacija lajmske bolesti

Sažetak

Uvod: Cilj ovog prikaza slučaja jest prikazati rjeđu, ali potencijalno po život opasnu komplikaciju lajmske bolesti te naglasiti važnost kontinuiranog praćenja ovih pacijenata. Lajmska bolest se najčešće prenosi ugrizom krpelja koji često ostaje nezamijećen, pacijenti se najčešće javljaju u prvom stadiju bolesti kada bolest ima prvenstveno kožne manifestacije u vidu eritema migrans. Sama bolest ima tri stadija: rani lokalizirani, rani diseminirani i kasni stadij između kojih je obično asimptomatsko razdoblje. Prikaz slučaja: Pacijentica se javlja u ordinaciju obiteljske medicine zbog bolne jutarnje ukočenosti i oticanja interfalangealnih zglobova. Obiteljska anamneza na reumatske bolesti je negativna. Učinjena je laboratorijska obrada te RTG šaka. Pacijentica je upućena neurologu te je nakon isključenja reumatoloških uzroka bolesti proširena labaratorijska obrada. Po dolasku pozitivnog nalaza IgM i IgG na B. burgdorferi u terapiju je, uz konzultaciju infektologa, uveden doksiciklin kroz 21 dan. Nakon provedene terapije pacijentica i dalje navodi oticanje zglobova te je terapija produljena dodatnih 7 dana uz kontrolu kod imunologa. Tri mjeseca nakon provedene terapije pacijentica se javlja u ordinaciju obiteljske medicine zbog novonastalih vrtoglavica praćenih mučninom prilikom kojih je povraćala želučani sadržaj. Pacijentica je upućena imunologu i neurologu na daljnju obradu. Šest mjeseci nakon prvotne prezentacije, pacijentica je obrađena na hitnom prijemu uslijed ishemijskog moždanog udara koji se komplicirao u vidu epileptičnih napadaja. Iako je ovo rijetka komplikacija lajmske bolesti može se javiti i diferencijalodijagnostički ju treba imati na umu. Cerebrovaskularni ispadi kao komplikacija lajmske bolesti se najčešće javljaju nakon 3.5 mjeseci. Ostali imunološki parametri su kod pacijentice bili uredni, izuzev pozitivne serologije na boreliju. Pacijentici je u terapiju uveden antiepileptik i ona se u potpunosti oporavila od napadaja. Zaključak: Ovaj prikaz nastoji istaknuti važnost trajnog praćenja pacijenata oboljelih od Lajmske bolesti te rijetku, ali moguću komplikaciju ove bolesti koja može biti po život opasno hitno stanje.



#29 Zabluda o parazitozi

Vedran Hrastić (vedran.hrastich@gmail.com) (KBC Rijeka) , Mate Lerga (mate.lerga@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Zabluda o parazitozi

Sažetak

Obrada bolesnika s jezičnom, kulturološkom barijerom i različitom psihosocijalnom problematikom predstavlja poseban izazov u hitnoj službi. Ovdje prikazujemo slučaj gdje je nedostupnost dokumentacije uz specifičan doživljaj pacijenta odigrala značajnu ulogu pri usmjeravanju obrade. U hitni prijem u dva navrata, u razmaku od tri tjedna, javio se 69-godišnji strani državljanin. Dolazi zbog makrohematurije, a mjesecima suho kašlje i slabo podnosi napor. Navodi da od ranije boluje od anemije i parazitarne infekcije, te napominje da je u matičnoj državi ekstenzivno obrađivan. Međutim, paraziti koju su uzrokovali njegovu bolest nisu otkriveni. Uvidom u arhivu utvrđuje se da je liječen i u našoj ustanovi nekoliko mjeseci ranije zbog prve manifestacije zatajivanja srca. Utvrdi se značajno pogoršanje bubrežne funkcije, biljega zatajenja srca, značajnu normocitnu anemiju, pleuralne izljeve, moguć infiltrat na plućima, blagu hipoalbuminemiju i mikrohematuriju. Unatoč strahu da bi transfuzijom krvi mogao primiti S-protein COVID-a, pristao je na diuretik i transfuziju na što je povoljno odgovorio, opsežno je konzilijarno pregledan (kardiolog, nefrolog, urolog) te je otpušten uz preporuku ambulante obrade. Tri tjedna kasnije, bolesnik se javlja u pogoršanju, tahidispnoičan, blijed te se žali na hemoptizu. Ustraje u problematici parazitoze, prilaže brojne fotografije u vidu vremenske trake na kojoj prikazuje elemente za koje vjeruje da su paraziti u iskašljaju i iz kronične rane potkoljenice. Nalazi ukazuju na tešku normocitnu anemiju, eozinofiliju, pogoršanje bubrežne funkcije i respiratornu insuficijenciju. S obzirom na RTG-om prikazane difuzne infiltrate pluća nejasne etiologije učinjen je i HRCT toraksa. Pacijent je hospitaliziran na intenzivnu njegu Pulmologije sa sumnjom na vaskulitis ili eventualnu infestaciju. Započeto je liječenje i učinjena dodatna obrada, naknadno je zbog pogoršanja premješten u Jedinicu intenzivnog liječenja. Nakon više dana pribavljena je medicinska dokumentacija - bolesnik godinama boluje od Wegenerove granulomatoze. Unatoč mjerama intenzivnog liječenja bolesnik je preminuo. U hitnim slučajevima dostupnost dokumentacije može biti presudna za donošenje odgovarajućih odluka.



#30 Dijagnoze bez granica

Ivanka Jurica (ivanka.jurica@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Dijagnoze bez granica

Sažetak

63-godišnji pacijent (strani državljanin) dovezen vozilom Zavoda za hitnu medicinu zbog bolova u prsima, najavljen kao sumnja na akutni koronarni sindrom. Navodi unatrag tri sata u fizičkom naporu nastup tupe, jake boli u žličici i središtu prsišta sa širenjem u oba ramena koja je praćena hladnim preznojavanjem i povraćanjem. Navedenu bol istog karaktera, ali manjeg intenziteta koja je trajala pet minuta osjećao je i jučer. U fizikalnom statusu prostriran, nemiran, tahipnoičan, blijedosive i orošene kože, hipertenzivan. Učinjen EKG pokazuje visoke T valove u anteriornim odvodima te je pozvana dežurna kardiološka služba. U dogovoru s istom pacijent zbog karaktera bolova i sklonosti hipertenzivnim skokovima upućen je na CT aortografiju, nakon čega se planira hitna koronarografija. Učinjenom CT aortografijom verificirana je opsežna hijatalna hernija sa hernijacijom većeg dijela želuca intratorakalno (hijatalna hernija gr. IV), zbog čega se odustaje od koronarografije. Konzilijarno je konzultiran dežurni digestivni kirurg koji indicira hitni operativni zahvat. U daljnjem tijeku hospitalizacija se komplicira manjom rehernijacijom koja zahtjeva reoperaciju po čemu je pacijent bez tegoba. Po stabilizaciji kliničkog stanja otpušten je na nastavak liječenja u matičnu zemlju. Zaključak: Kod obrade pacijenata primarno je isključiti neposredno životno ugrožavajuća stanja kao što su akutni koronarni i akutni aortalni sindrom, nakon čega se može pristupiti dijagnostici manje životno ugrožavajućih stanja.



#31 Kompleksnost prezentacije hitnih stanja kod pacijenata sa šećernom bolesti

Ivanka Jurica (ivanka.jurica@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Nataša Mavrinac (ivanka.jurica@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Kompleksnost prezentacije hitnih stanja kod pacijenata sa šećernom bolesti

Sažetak

JURICA I., Mavrinac N. Objedinjeni hitni bolnički prijem, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska 41-godišnji pacijent javlja se u večernjim satima u Objedinjeni hitni bolnički prijam ( OHBP ) zbog izražene opće slabosti, povraćanja i proljevastih stolica praćenih subfebrilitetom unatrag 2 dana. Žali se na bolove u mišićima ruku i nogu, drugih bolova negira. Od ranije boluje od šećerne bolesti zbog koje uzima peroralne antiglikemike. U fizikalnom statusu notirano bljedilo kože sa sniženim turgorom, ostalo bez osobitosti. U laboratorijskim nalazima izdvajaju se povišeni upalni parametri (Lkc 21.5, CRP 240, Lac 4.5). Tijekom obrade isključena je respiratorna i urinarna infekcija, a učinjenim ultrazvukom abdomena vereficiran je akutni kolecistitis sa suspektom zadržanom rupturom. U sklopu preoperativne pripreme učinjen je EKG koji pokazuje subakutni inferiorni STEMI. Ciljanim pitanjima dobiva se podatak o povremenim bolovima u sredoprsju u trajanju do 5 sekundi isključivo kod povraćanja. Pacijent je hospitaliziran na Klinici za kardiologiju, dok je s kirurške strane indicirano konzervativno liječenje. Učinjena je koronarografija kojom se verificira subakutna okluzija desne koronarne arterije (>7 dana ). Tijek hospitalizacije komplicira se razvojem kompletnog AV bloka doknadnog ritma uskih QRS kompleksa, uz učestale epizode spore ventrikularne tahikardije i razdoblja P asistolije. Ehokardiografski notirana umjereno reducirana sistolička funkcija lijeve klijetke (LVEF 40 %) i reducirana sistolička funkcija desne klijetke, zbog čega se bolesniku ugradi CRT-D uređaj. Otpušten je sa kompleksnom terapijom za zatajivanje srca uz termin za elektivnu kolecistektomiju. Zaključak: U pacijenata sa šećernom bolesti koji se žale na opću slabost kod diferencijalne dijagnoze na umu treba imati široku paletu stanja obzirom na atipične prezentacije uvjetovane perifernom polineuropatijom. Ključne riječi: šećerna bolest, opća slabost, akutni kolecistitis sa zadržanom rupturom, subakutni STEMI



#32 Neadekvatan odgovor na standarnu terapiju – koja je diferencijalna dijagnoza?

Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Ivanka Jurica (ivanka.jurica@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Neadekvatan odgovor na standarnu terapiju – koja je diferencijalna dijagnoza?

Sažetak

Jurica I. MAVRINAC N. Objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinički bolnički centar Rijeka, RH 23-godišnja pacijentica upućena C2 uputnicom za Objedinjeni hitni bolnički prijam kao alergijska reakcija. Unatrag 20-25 dana svako ujutro zamijećuje otok lica, kapaka i usana koji se povlači tokom dana. Svakodnevno je primala antihistaminike i kortiskoteroide parenteralno kod obiteljskog liječnika. Bez smetnji gutanja i disanja, svrbeža, promjena na koži ili febriliteta. U dosadašnjoj anamnezi bez alergijskih smetnji. Nadležni liječnik obiteljske medicine u sklopu obrade učinio je i test intolerancije na hranu čiji se rezultati čekaju. Urednog fizikalnog statusa kod prezentacije u OHBP-u. Zbog anamnestičkog podataka o oticanju svako jutro te fotografiju lica koju prilaže, postavljena je sumnja na sindrom gornje šuplje vene. Učinjenim radiogramima grudnih organa, a tijekom obrade u OHBP-u i high resolution CT-om toraksa u hitnoći verificirana je ekspanzivna tvorba u gornjoj polovici prednjeg dijela lijevog prsišta koja se direktno nastavlja u prednji medijastinum uz znakove opstrukcije lijevog venskog brahiocefaličnog trunkusa koji uzrokuje sindrom gornje šuplje vene. Primjenom srednje visokih doza kortikosteroidne terapije u svrhu smanjenja tumorske mase dolazi do oporavka sindroma šuplje vene, Patohistološkim nalazom potvrđen primarni medijastinalni velikostanični B limfom (PMBL). Započeta je standarna kemoterapija koju pacijentica dobro tolerira i po čijoj se primjeni u daljnjem tijeku prati regresija veličine ekspanzivne tvorbe. Zaključak: U pacijenata koji ne odgovaraju očekivano na standarnu terapiju za postavljenu radnu dijagnozu valja razmisliti i o alternativnim dijagnozama neovisno o životnoj dobi. Ključne riječi: otok lica, alergijska reakcija, sindrom gornje šuplje vene, primarna medijastinalna ekspanzivna tvorba



#33 Nije uvijek onako kako se čini – prikaz slučaja

SARA BURIĆ (sara.buric0@gmail.com) (Medicinski fakultet, sveučilište u Zagrebu) , Tina Herljevic (tinaherljevic@hotmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijem, KBC Zagreb) , Ivan Gornik (ivan.gornik@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijem, KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Nije uvijek onako kako se čini – prikaz slučaja

Sažetak

Uvod: U kliničkoj praksi, pacijenti se često prezentiraju s naizgled jednostavnim simptomima iza kojih se krije kompleksnija klinička slika. Zato je važno sagledati pacijenta u cjelini i uzeti u obzir širu diferencijalnu dijagnozu, kako bi se pravovremeno prepoznali potencijalno ozbiljniji uzroci. Prikaz slučaja: Pacijent dolazi u večernjim satima na OHBP zbog povraćanja crno-zelenog sadržaja koje traje unazad 2 dana te navodi kako je taj dan povratio 20ak puta, uvijek nakon jela. Inicijalnom laboratorijskom obradom utvrđena je normocitna anemija, L 11.3x109/L, CRP 90.2 mg/L. RTG abdomena nije pokazao ni ileus ni pneumoperitoneum, već zasjenjenje u središnjem abdomenu, nakon čega je indiciran UZV, koji sugerira da se radi o želucu ispunjenom krvlju. Budući da su nalazi od prije 2 tjedna ukazivali na pad hemoglobina od 20 g/L, postavljena je sumnja na krvarenje iz želučanog ulkusa. Pacijent je bio stabilan, a koagulogram i jetreni enzimi uredni pa je nakon konzultacije s gastroenterologom dogovorena opservacija te reevaluacija iduće jutro. Tijekom noći nije došlo do značajnije promjene u krvnoj slici, ali je putem nazogastrične sonde evakuirano približno 2 litre crno-zelenog sadržaja. Zbog sumnje na opstrukciju, napravljen je CT abdomena i zdjelice postkontrasno po monofaznom protokolu, na kojem je prikazan retroperitonealno paraduodenalno veliki hematom aksijalnih dimenzija 146x54x133 mm (LLxAPxCC). Hematom je kompromitirao duodenum, uzrokujući distenziju želuca i mizerere. Radi procjene prisutnosti aktivnog krvarenja, učinjen je dodatni CT nativno i postkontrasno višefazno, ali bez jasnih znakova ekstravazacije kontrastnog sredstva, uz vidljiv hiperdenzitet od 20 mm uz jedan od ogranaka unutar hematoma. Budući da je pacijent pod nadzorom hematologa zbog Waldenströmove makroglobulinemije, u konzultaciji je odlučeno provesti opsežnu obradu koagulacijskog sustava, funkcije trombocita i analizu proteinskog profila kako bi se utvrdilo ima li koagulopatije. Zaključak: Ovaj slučaj primjer je povremene neispravnosti inicijalne dijagnoze i nužnosti praćenja pacijenta tijekom opservacije, kako bi se dijagnostika prilagodila novonastalim saznanjima.



#34 BOL U LEĐIMA: VIŠE OD OBIČNE LUMBOISHIALGIJE?

Alda Ćefo (alda.cefo@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Matea Radovanović (rmatea1986@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

BOL U LEĐIMA: VIŠE OD OBIČNE LUMBOISHIALGIJE?

Sažetak

Cilj ovog prikaza slučaja je istaknuti kompleksnost dijagnosticiranja spinalnih infekcija te važnost njihovog ranog prepoznavanja, agresivnog liječenja, opsežne rehabilitacije i dugoročnog praćenja, sve u cilju smanjenja dugoročnih neuroloških posljedica. 78-godišnji pacijent zaprimljen je u OHBP zbog gubitka motorike i osjeta u nogama te nekontroliranog mokrenja. Pet dana ranije, nakon težeg fizičkog rada u prirodi, počeo je osjećati bolove u donjem dijelu leđa. Potom primijetio progresivno slabljenje motorike nogu te gubitak osjeta u lijevoj nozi i desnoj potkoljenici. Dva dana pred prijam u OHBP počeo nekontrolirano mokriti. Bez recentne traume, negira ugriz insekta. Doma afebrilan, u trenutku pregleda subfebrilan 37,1 ˚C. Četiri mjeseca ranije bio hospitaliziran zbog sepse uzorkovane Salmonellom entericom. Sada neurološkim pregledom utvrđen gubitak motorike nogu uz gubitak osjeta lijeve noge. Ne vertikalizira se, ne kontrolira mokrenje. U laboratorijskim nalazima uočava se normocitna anemija (Hgb 108 g/L, MCV 89.7 fL) te porast CRP-a (85.6 mg/L). Ostali laboratorijski nalazi i RTG grudnih organa uredni. Učinjenim MR-om torakalne i lumbosakralne kralježnice u hitnoći prikaže se spondilodiscitis nivoa Th7/Th8 s formiranom apscesnom epiduralnom kolekcijom koja uvjetuje apsolutnu stenozu spinalnog kanala uz vidljive znakove kompresivne mijelopatije i destrukciju pripadajućih trupova kralježaka. Učinjen je hitan neurokirurški zahvat, uzeti uzorci za mikrobiološku analizu te započeto empirijsko antibiotsko liječenje. Iz intraoperativnog uzorka izolirana Salmonella enterica te je započeta ciljana antibiotska terapija i rehabilitacijsko liječenje. U daljnjem tijeku prati se pad upalnih parametara, međutim, na kontrolnom MR-u perzistiraju znaci upalnih promjena, a pacijent je bez značajnijeg kliničkog poboljšanja. Zaključak: Spondilodiscitis je rijetka i tvrdokorna infekcija koja zahvaća intervertebralni disk ili kralješke, a spinalni epiduralni apsces i paravertebralni apsces njene su najčešće lokalne komplikacije. Detaljna anamneza i klinički pregled te odgovarajuća slikovna obrada nužni su za pravovremeno postavljanje dijagnoze i početak liječenja spondilodiscitisa. Uz navedeno, rehabilitacija i kontinuirano praćenje ostaju ključni za poboljšanje kliničkog stanja bolesnika.



#35 OD HIPERTENZIJE DO KRONIČNE DISEKCIJE AORTE U MLAĐEG BOLESNIKA S NEPREPOZNATIM LOEYS-DIETZ SINDROMOM - PRIKAZ SLUČAJA

Ljubica Mežnarić (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Monika Tokić (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Adis Keranović (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

OD HIPERTENZIJE DO KRONIČNE DISEKCIJE AORTE U MLAĐEG BOLESNIKA S NEPREPOZNATIM LOEYS-DIETZ SINDROMOM - PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

UVOD: Arterijska hipertenzija je izuzetno česta, uglavnom benigna bolest, a definira se kao vrijednost krvnog tlak iznad 140/90 mmHg. Studije su pokazale kako je prevalencija pacijenata koji se prezentiraju u hitnoj službi s hipertenzijom oko 45%. Loeys-Dietzov sindrom je nasljedna bolest vezivnog tkiva, a bolesnici su pod posebnim rizikom brze progresije aneurizmatske bolesti te su glavni uzroci smrti disekcija aorte i cerebralno krvarenje, pri čemu je prosječna životna dob u trenutku smrti svega 26.1 godina. PRIKAZ BOLESNIKA: Muškarac u dobi od 38 godina prezentirao se u OHBP-u KBC-a Zagreb poslan iz privatne medicinske ustanove radi ultrazvučno ustanovljene disekcije aorte. Anamnestički bolesnik navodi epizodu naglo nastale tupe bol između lopatica sa širenjem “vala vrućine” niz tijelo dvije godine ranije, sa spontanom regresijom nakon nekoliko minuta. Tada mu je dijagnosticirana arterijska hipertenzija te ordinirana trojna antihipertenzivna terapija. Prilikom pregleda u našoj hitnoj službi bolesnik je bez tegoba, neupadljive osobne anamneze. Inače, bolesnikov sin se prati po više specijalista radi Loeys-Dietzov sindroma uslijed čega je provedeno genetsko testiranje te je utvrđena patogena varijanta u genu TGFBR2, a ista varijanta je pronađena i u oca. Fizikalnim pregledom utvrđena je astenična konstitucija bez patoloških odstupanja. U statusu je za izdvojiti blago povišene arterijske tlakove obostrano bez značajne razlike (desna ruka 153/95, lijeva ruka 139/94). Rezultati rutinske laboratorijske obrade su pristigli uredni. Bolesnik je odmah upućen na MSCT aortografiju kojom je opisana Stanford B disekcija. Konzultirani su dežurni vaskularni kirurg, kardiotorakalni kirurg i kardiolog koji indiciraju TEVAR (eng. thoracic endovascular aortic repair) nakon čega se pacijent dogovorno hospitalizira na kardiološki odjel. ZAKLJUČAK: Arterijska hipertenzija u mlađih osoba definitivno zahtjeva daljnju obradu uz imperativ definiranja uzroka. Obzirom na vjerojatni fatalni ishod komplikacija Loeys-Dietzova sindroma u mladoj dobi nužno je rano postavljanje dijagnoze uz adekvatnu titraciju antihipertenzivne terapiju te cjeloživotno praćenje.



#36 OD KAŠLJA DO KARDIEKTOMIJE

Ljubica Mežnarić (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Monika Tokić (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Adis Keranović (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

OD KAŠLJA DO KARDIEKTOMIJE

Sažetak

UVOD: Kašalj i febrilitet česte su tegobe kod pacijenata koji dolaze u hitnu službu. Pokazalo se kako 30% pacijenata dolazi radi respiratornih simptoma od kojih tek oko 20% bolesnika zahtijeva hospitalizaciju. S druge strane, primarni tumori srca su izuzetno rijetke dijagnoze. Patohistološkom dijagnostikom se u 90% bolesnika utvrdi benigna masa (najčešće miksom), dok se u ostatku dokaže maligni sarkom. PRIKAZ SLUČAJA: Pacijentica u dobi od 35 godina, bez upadljive osobne anamneze, prezentirala se u hitnoj službi radi kašlja prisutnog unazad mjesec dana. Tjedan dana ranije liječena je od strane liječnika obiteljske medicine dvojnom antibiotskom terapijom radi radiološki utvrđene pneumonije, no radi izostanka odgovora na terapiju upućena na daljnju obradu. U hitnoj službi febrilna i tahikardna, dobrog općeg stanja i urednog fizikalnog statusa. Laboratorijskom obradom utvrdili su se povišeni upalni parametri (CRP 246,0 mg/L), a RTG-om torakalnih organa opisala se uvećana srčana sjena uz pleuralni izljev, no bez upalnih infiltrata i akutnih zastojnih promjena. Dogovorno se hospitalizirala na kardiološki odjel pod sumnjom na perikarditis. U sklopu daljnje obrade ultrazvukom srca pronađena je masa uz desnu klijetku koja infiltrira slobodnu stijenku same klijetke i perikardni izljev što je potvrđeno CT-om toraksa. MR-om srca postavljena je sumnja na sarkom, što je kasnije i patohistološkom dijagnostikom utvrđeno. PET CT-om se nisu opisali znakovi proširene bolesti. Odlukom multidisciplinarnog tima kao primarni oblik liječenja nametnula se žurna kemoterapija. Naposljetku, bolesnici je učinjena totalna kardiektomija i implantacija dvaju VAD (eng. ventricular assist device) uređaja u konfiguraciji totalnog umjetnog srca te je i dalje u redovitom praćenju. ZAKLJUČAK: Unatoč velikoj učestalosti i najčešće benignom ishodu pacijenata koji se prezentiraju sa respiratornim simptomima, nužna je osnovna laboratorijska i radiološka obrada radi adekvatnog planiranja liječenja, ali i eventualnog dijagnosticiranja provocirajućih stanja i težih oboljenja.



#37 Ultrazvukom u OHBP-u i na “obično”

Jelena Lopac (jelenalopac742@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka) , Dijana Dumić (didumic@gmai.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Ultrazvukom u OHBP-u i na “obično”

Sažetak

Prikazom ovog slučaja želimo naglasiti važnost primjene ultrazvuka kao brze i dostupne dijagnostičke pretrage u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu Prikaz slučaja: 26-godišnja pacijentica dolazi samostalno u Objedinjenih hitni bolnički prijam zbog bolova u trbuhu. Navodi da je popodne trenirala te je ubrzo nakon treniga osjetila bol u donjem dijelu trbuha praćeno povraćanjem. Tegobe ne povezuje s uzimanjem hrane, navodi da trenutno ima menstruaciju. U fizikalnom pregledu urednih vrijednosti tlaka uz tahikardiju, ističe se blijeđa koža uz uredno prokrvljene vidljive sluznice, prisutna je difuzna palpatorna bolnost abdomena naviše izražena suprapubično, mekane stijenke, klinički bez nadražaja peritoneuma. U laboratorijskim nalazima se ističu povišene vrijednosti leukocita te vrijednosti hemoglobina na donjoj granici. Učinjenim ultrazvukom abdomena se prikaže značajna količina slobodne tekućine u Duglasovom prostoru uz prikaz inhomogene mase u području male zdjelice. Potom se učini CT abdomena i zdjelice u hitnoći kojim se prikaže obilan ascites uz ekspanzivnu heterogenu tvorbu s cističnom komponentom u zdjelici koja može odgovarati endometrijskoj cisti ili malignomu. Pacijentica se hospitalizira na Odjelu ginekologije, učini se u hitnoći laparoskopska operacija kojom se dokazuje krvareća tvorba jajnika te se učini termokauterizacija uz aspiraciju 1100 ml sviježe i koagulirane krvi. Nakon reoperacije zbog pojave pojačanog krvarenja na dren dolazi do postupnog oporavka kliničkog stanja u narednim danima te se pacijentica otpušta na kućno liječenje. Ključne riječi: intraabdominalni bolovi, povraćanje, endometrioza ovarija



#38 Moguće i bez traume- slučaj spontanog tenzijskog pneumotoraksa u OHBP-u

Jelena Lopac (jelenalopac742@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka) , Mate Lerga (mate.lerga@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (Objedinjeni hitni bolnički prijam, KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Moguće i bez traume- slučaj spontanog tenzijskog pneumotoraksa u OHBP-u

Sažetak

Dvadesetjednogodišnji bolesnik dovezen kolima hitne pomoći u objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) zbog pritiska u prsima, osjećaja slabosti i omaglica. Opisuje kako je tokom tuširanja imao osjećaj da će izgubiti svijest. Također navodi pritisak u lijevoj strani prsišta. Nakon što se sagnuo u čučanj, tegobe su djelomično regredirale. Tokom transporta kolima hitne medicinske pomoći dolazi do kratkotrajnog gubitka svijesti uz zabilježenu bradikardiju na monitoru defibrilatora. U obiteljskoj anamnezi se ističe smrt oca u pedesetoj godini od iznenadne srčane smrti. U fizikalnom statusu ističu se izrazito blijeda koža i sluznice. Auskultatorno obostrano tih šum disanja kao i srčani tonovi. EKG pokazuje smetnje provodnje desnom granom uz bradikardiju te tokom inicijalnog zbrinjavanja se na monitoru prijelaz u nodalni ritam frekvencije 20/min. U acidobaznom statusu 2.3 laktata. Učini se odmah ultrazvučni pregled prema RUSH protokolu te se postavi radna dijagnoza pneumotoraksa. S obzirom na dostupnost RTG aparata u prostoru reanimacije učini se odmah i radiogram grudnih organa koji prikaže ljevostrani pneumotoraks, uz kolaps cijelog plućnog krila s blažim pomakom medijastinalnih organa udesno. Zaključno se postavi dijagnoza ljevostranog tenzijskog pneumotoraksa i potreba za hitnom drenažom. U aseptičnim uvjetima postavi se torakalni dren lijevo metodom po Seldingeru. Na kontrolnom radiogramu vidljiva je gotovo potpuna reekspanzija lijevog plućnog krila. Hospitalizacija na odjelu pulmologije se komplicira razvojem pneumotoraksa i u desnom prsištu te se indicira operativno liječenje od strane kardiotorakalnog kirurga. Zaključak: Kod obrade pacijenata, bitno je inicijalno diferencijalno dijagnostički uzeti u obzir sva životno ugrožavajuća stanja zbog pravovremene i ciljane intervencije. Ključne riječi: spontani tenzijski pneumotoraks, torakalni dren



#39 Muskuloskeletna bol, ili pak nešto više?

Nina Lovrić (nlovric312@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Maja Materljan (unakokic@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Muskuloskeletna bol, ili pak nešto više?

Sažetak

Lovrić N., Materljan M. Objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska nlovric312@gmail.com Muskuloskeletna bol, ili ipak nešto više? Prikazom slučaja naglašavamo važnost detaljnog fizikalnog pregleda, uz primjenu odgovarajućih metoda obrade. 70-godišnji pacijent dovezen vozilom hitne pomoći zbog bolova u području lijevog ramena i vrata. Navodi da je jučer podignuo motor, prilikom čega je istegnuo lijevo rame i vrat. Od tada je primijetio oteklinu i crvenilo lijeve strane vrata, praćenu jakom bolnošću, uz blažu dispneju. Inače boluje od arterijske hipertenzije i hiperlipoproteinemije, zbog čega uzima kroničnu terapiju. U fizikalnom statusu se ističe izrazita tahidispnoičnost, uz zauzimanje prisilnog položaja u krevetu. Vidljiv je i otok lijeve i stražnje strane vrata, uz palpatornu bolnost. Koža povrh otoka je eritematozna. Prisutan je i manji otok u području gornjeg dijela lijevog hemitoraksa te supraskapularno lijevo. U laboratorijskim nalazima ističe se leukocitoza, uz visoke vrijednosti CRP-a (237.4). Prisutno je i akutno bubrežno oštećenje. U acidobaznom nalazu prisutni su znakovi hiperventilacije, uz vrijednost laktata 6.6. Ultrazvukom, u području sternokleidomastoidnog mišića, prikazana je hipoehogena, do anehogena tvorba, dd edem, apsces. Učinjenim MSCT vrata i toraksa prikazana je upalna kolekcija u području retrofaringealnog prostora sa inflamacijom masnog tkiva vratnih regija, potkožnog masnog i muskulature vrata i torakalne stijenke lijevo. Upalne promjene se šire prema gornjem prednjem medijastinumu uz lijevu ACC. Tokom opservacije, dolazi do progresije crvenila te pojave lividnih promjena, uz uvećanje otoka. Nakon inicijalne procjene pozvani su dežurni maksilofacijalni kirurg, kirurg te anesteziolog. Pacijent se intubira te sepotom hospitalizira u jedinicu intenzivnog liječenja. Operativnim zahvatom učini se incizija i drenaža retrofaringealnog hematoma. U daljnjem tijeku, dolazi do progresije te razvoja medijastinisa, uz progresiju celulitisa sve do prepone. Pacijent premine unatoč svim poduzetim mjerama.  Ključne riječi: retrofaringealni hematom, otok i crvenilo kože.



#40 Maligna stenoza traheje kao uzrok stridora – prikaz slučaja

PETRA VITA KASOVIĆ (petrakasovic@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Sonja Badovinac (sonjabadovinac1@gmail.com) (KBC Zagreb, Klinika za plućne bolesti Jordanovac)



Sažetak

Naslov

Maligna stenoza traheje kao uzrok stridora – prikaz slučaja

Sažetak

Uvod: Stridor je klinička manifestacija stenoze traheje koja može biti posljedica benignih ili malignih bolesti. Radi se o simptomu koji je najčešće povezan s akutnom respiratornom insuficijencijom te zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju zbrinjavanja dišnog puta kao i žurno istovremeno razrješenje etiologije stridora i planiranje liječenja. Prikaz slučaja: Muškarac, 26 godina, bez značajnije medicinske anamneze, unazad mjesec dana prati se zbog zaduhe i „sviranja“ u prsima. Inicijalni RTG toraksa i spirometrija bili su uredni, liječenje antitusicima i inhalacijskim glukokortikoidima nije rezultiralo povlačenjem simptoma, a klinička slika se pogoršala pojavom febriliteta i stridoroznog disanja. RTG toraksa otkrio je lijevostranu pneumoniju, nakon čega je pacijent hospitaliziran. Daljnjom obradom MSCT-om vrata i toraksa otkrivena je tumorska tvorba u medijastinumu dimenzija 5,5 x 3,7 x 5,8 cm s infiltracijom traheje i suženjem lumena na svega 3 mm. Zbog pogoršanja respiratorne insuficijencije uslijed kritične stenoze traheje bolesnik je intubiran i mehanički ventiliran. Učinjena je fiberbronhoskopija kojom je utvrđeno suženje distalnog dijela traheje uslijed ekstramuralne kompresije stražnje stijenke u dužini 55 mm. Uzeti su uzorci za patohistološku analizu te je postavljena dijagnoza karcinoma traheje nemalih stanica. Zbog dugopotezne stenoze operativno liječenje nije bilo moguće pa je indicirana kombinirana interventna bronhoskopija sa svrhom ugradnje endotrahealnog stenta. Suženje je prošireno balon-dilatacijom, nakon čega je postavljen endotrahealni stent dimenzija 20 x 60 mm. Nakon postavljanja stenta bolesnik je bio hemodinamski i respiratorno stabilan, dobrog općeg stanja te je provedeno konkomitantno liječenje kemoradioterapijom. Zaključak: Stridor uzrokovan centralnom malignom opstrukcijom hitno je stanje koje zahtjeva multidisciplinarni pristup u stabilizaciji bolesnika i osiguravanja dišnog puta. Intubacija endotrahealnim tubusom može biti metoda prve linije u zbrinjavanju dišnog puta. Nakon određivanja etiologije i stadija maligne opstrukcije definitivnu palijativnu opciju liječenja inoperabilne bolesti predstavlja interventna bronhoskopija uz mogućnost postavljanja stenta kod tumora s dominantno ekstramuralnom ili miješanom opstrukcijom.



#41 Bol nakon treninga- muskuloskeletna ili po život opasna?

Sara Milić (saramilic.ri@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Mate Lerga (mate.lerga@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Bol nakon treninga- muskuloskeletna ili po život opasna?

Sažetak

Prikazom ovog slučaja želimo naglasiti važnost anamneze, ali i heteroanamneze te cjelokupne dijagnostike, posebice slikovne u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu. Prikaz slučaja: 21-godišnji pacijent dolazi samostalno zbog bolova u prsima i predjelu desne lopatice. Prema navodima prethodni dan nakon treninga taekwondo-a je počeo osjećati bolove u središtu prsišta te potom u predjelu obje lopatice, izraženije desne. Bolovi su prosutni i dalje, uglavnom u predjelu desne lopatice. Bol opisuje kao oštru, koja se pojačava na pokret i inspirij, pri mirovanju u regresiji. Također, najlakše mu je u stajaćem položaju. Bolovi onemogućavaju puni inspirij. Heteroanamnestički majka navodi da je jučer na treningu zadobio jači udarac u području prsa, pacijent isto negira. Inače boluje od Chronove bolesti zbog čega uzima kroničnu terapiju. Fizikalni status bez osobitosti. U EKG-u vidljive smetnje provodnje desnom granom. U acidobaznom statusu znakovi hiperventilacije uz blago snižen hemoglobin (127), laktati 1.9. U laboratorijskim nalazima se ističe troponin 25 uz kontrolni troponin 20. Pri izvođenju ciljanog ultrazvuka srca, pleure i perikarda zbog nepovoljnog položaja pacijenta(sjedećeg) uslijed nedostatka ležećih mjesta u tom trenutku u OHBP-u otežani je bio prikaz srca te se pri nastojanju da se pokuša raznim položajima sonde navedeno što bolje prikazati se uoči tračak slobodne tekućine koji se pruža iz abdomena. Zbog toga se učini fast utz kojim se prikaže veća količina slobodne tekućine u abdomenu. Hitan CT abdomena i zdjelice ukazuje na kontuziju i mezenterijalnu hemoragiju. U peritonealnim recesusima duž abdomena i zdjelice prisutna obilna količina razlivenog hemoragičnog sadržaja. Stijenka želuca u cijelosti zadebljana. Pozvan dežurni kirurg. Učinjena eksplorativna laparotomija tijekom koje se verificira ruptura mezenterija jejunuma. Postoperativni tijek uredan te se pacijent otpušta kući. Ključne riječi: muskuloskeletna bol, fast-utz, ruptura mezenterija jejunuma



#42 Slijepo vjerovanje nalazima kao uzrok pogrešne dijagnoze i daljnjeg liječenja, odnosno neliječenja

Sara Milić (saramilic.ri@gmail.com) (KBC Rijeka) , Matea Radovanović (rmatea1986@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Slijepo vjerovanje nalazima kao uzrok pogrešne dijagnoze i daljnjeg liječenja, odnosno neliječenja

Sažetak

Ovim prikazom slučaja želimo istaknuti superiornost anamneze i kliničke slike nad laboratorijskim nalazima te važnost promatranja pacijenta, a ne samo njegovih nalaza. Prikaz slučaja: 52-godišnji pacijent dolazi radi bolova u lijevoj strani prsišta, točnije u srednjoj aksilarnoj liniji od jučer. Bol opisuje kao probadajuću koja se intenzivira pri inspiriju uz povremeno širenje u lijevu ruku. Noć pred dolazak u OHBP ga je navodi iz sna probudio osjećaj nedostatka zraka. Radi se o pacijentu koji zadnja dva mjeseca ima gips desne potkoljenice i stopala radi frakture metatarzalne kosti te odtad uzima Aspirin Protect. Prije 14 dana pojava febriliteta do 38*C prva tri dana, zatim slijedećih dana do 37,1*C, uglavnom navečer. Navedeni period ima i suhi kašalj. Liječnik obiteljske medicine mu je prepisao antibiotik, popio zadnju tabletu dan prije obrade u OHBP-u. Do sada zdrav, ne uzima kroničnu terapiju. Fizikalni status bez osobitosti. U acidobaznom statusu izdvajaju se vrijednosti parcijalnog tlaka kisika 10.5kPa, ugljikova dioksida 4,5kPa te hemoglobina 132. Laboratorijski nalazi naglašavaju porast upalnih parametara- leukociti 12.1, CRP 120.8. Na radiogramu grudnih organa opisan lijevo epidijafragmalno reduciran lateralni fc. sinus, ispunjen manjim pleuralnim izljevom uz manji infiltrat u istoj regiji. Nalaz koagulograma uz D-dimer koji je bio ključan u isljučivanju glavne sumnje, one na plućnu tromboemboliju došao je unutar referentnih vrijednosti (D-dimer 0.39). Unatoč tome radi jasne anamneze i kliničke slike odlučilo se napraviti i CT plućnu angiografiju čiji je zaključak: “Obostrana PTE i plućni infarkt lijevo bazalno”. Pacijent je hospitaliziran prilikom čega se provelo liječenje prema smjernicama. Uvedena je peroralna antikoagulantna terapija rivaroksabanom, provedena empirijska antimikrobna patenteralna terapija. Klinički daljnji tijek zadovoljavajuć. Pacijent otpušten uz preporuke kontrole. Ključne riječi: imobilizacija, D-dimer, Plućna tromboembolija



#43 Bolesnica s ponavljajućim sinkopama- prikaz slučaja

Ivan Brdar (ivan_brdar@yahoo.com) (KBC Split) , Radmila Majhen Ujević (rujevic2@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu SDŽ) , Vida Olujić (vidaolujic@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

Bolesnica s ponavljajućim sinkopama- prikaz slučaja

Sažetak

Sinkopa je čest razlog dolaska bolesnika u hitni bolnički prijam. Njena cijeloživotna prevalencija u populaciji je oko 20%, a dostupni podaci pokazuju da je upravo prolazni gubitak svijesti glavna tegoba kod 1 do 3% svih bolesnika koji traže pomoć u hitnom prijamu. Po glavnom uzroku sinkopu možemo podijeliti u 3 skupine; refleksna, ortostatska, srčana (aritmije i strukturalne kardiopulmonalne bolesti). Usprkos provedenoj dijagnostičkoj obradi, oko 50% bolesnika ostane bez jasno definiranog uzroka sinkope. Žena stara 74 godine dolazi u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) zato što je unatrag sat vremena doživjela kratkotrajnu epizodu opće slabosti nakon defekacije, a tijekom puta do bolnice i kratkotrajan gubitak svijesti u sjedećem položaju, što se ponovilo i odmah po dolasku u OHBP. Do sada nije teže bolovala, zna za ulkus duodenuma. Prije 4 dana je u igri s unukom zadobila udarac lijevo lumbalno te zbog toga uzima svakodnevno tablete diklofenaka i ibuprofena. Od tada ima i bolove u epigastriju. U kliničkom statusu se izdvaja tek blaža bolnost na duboku palpaciju u epigastriju, te blaga bolnost na palpaciju lijevo lumbalno. Normotenzivna je, vrijednosti SpO2> 94%. 12- kanalni EKG pokazuje sinusni ritam, frekvencije 98/min, intermedijarne električne osi, a isti ritam se kontinuirano prati na 3- kanalnom EKG monitoringu. Ultrazvučni pregled uz krevet bolesnice pokazao je slobodnu tekućinu u Morrisonovom prostoru i u Douglasovom prostoru, te dojam hematoma slezene. Odmah je upućena na hitni CT abdomena koji je pokazao veću količinu krvi intraabdominalno te maceriran parenhim slezene s većim subkapsularnim hematomom i sa aktivnim krvarenjem unutar hematoma i parenhima slezene. Pozvan je dežurni abdominalni kirurg te je bolesnica upućena na hitni operacijski zahvat. Diferencijalna dijagnoza sinkope je široka, ali možemo je suziti na temelju učinjenog pregleda i ciljane dijagnostike, pri čemu su osobito važne pretrage uz krevet bolesnika jer nam daju brze odgovore na konkretna pitanja.



#44 Nedostatak zraka ili možda višak istog?

Sara Milic (saramilic.ri@gmail.com) (KBC Rijeka) , Ana Mišković (amiskovic@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Nedostatak zraka ili možda višak istog?

Sažetak

Prikazom ovog slučaja cilj je naglasiti važnost kompletne dijagnostike na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu unatoč godinama i općem dojmu pacijenta. Prikaz slučaja: 21-godišnji pacijent dolazi samostalno na Objedinjeni hitni bolnički prijam radi osjećaja otežanog disanja od sinoć. Navodi uz dispneju začepljen nos i produktivan kašalj radi kojih nije mogao zaspati. Danas je mjerio febrilitet do 38,5*C. Navodi i osjećaj stezanja u prsima bez propagacije od sinoć. Do sada zdrav, povremeno uzima Nixar. Pušač. U fizikalnom statusu nad plućima auskultatorno obostrano bazalno izrazito utišan disajni šum uz difuzno obostrano(više lijevo) inspiratorne i ekspiratorne zvižduke. Na primijenjenu inhalaciju Ciple i Solumedrol 40mg navodi regresiju tegoba. Iz acidobaznog statusa izdvajaju se snižena razina kisika (8,5kPa) uz sniženu saturaciju 90,5%. U laboratorijskim nalazima povišeni leukociti (16,7) uz CRP 123,5. Na radiogramu grudnih organa se opisuje areal inhomogenog zasjenjenja u vidu svježeg infiltrata desno infrahilarno. Također ističe se srce uredne veličine uz čiju se lijevu konturu dobije dojam tanke transparencije koja se širi prema gornjem medijastinumu- pneumomedijastinum. Učini se hitna CT plućna angiografija na kojoj se zaključilo da nema znakova za PTE, no verificirani pneumomedijastinum, PIE, minimalni obostrani pneumotoraks i subkutani emfizem uz zone konsolidacija u desnom srednjem i donjem plućnom režnju, prvenstveno upalne geneze. Pacijent se zaprimi na odjel pulmologije gdje je tijekom hospitalizacije liječen oksigenoterapijom, antibiotskom terapijom i tromboprofilaksom. Uz regresiju upalnih parametara i uredan nalaz radiograma otpušta se kući. Ključne riječi: dispneja, pneumomedijastinum, pneumotoraks, emfizem



#45 Još jedna alkoholna intoksikacija- prikaz slučaja

Ivan Brdar (ivan_brdar@yahoo.com) (KBC Split) , Radmila Majhen Ujević (rujevic2@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu SDŽ) , Ivana Ferri Certić (ferricerticivana@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

Još jedna alkoholna intoksikacija- prikaz slučaja

Sažetak

Tijekom turističke sezone, a osobito noću, hitne medicinske službe (HMS) u Splitu zbrinjavaju velik broj mlađih akutno alkoholiziranih bolesnika. Uz alkohol, česte su (ko)intoksikacije različitim ilegalnim supstancama. Tim HMS doveo je u Objedinjeni hitni bolnički prijam mlađu mušku osobu nepoznatog identiteta s radnom dijagnozom akutne alkoholne intoksikacije. U 1 sat noću pronađen je na plaži u nesvjesnom stanju s praznom bocom alkoholnog pića. Po prijemu u OHBP bolesnik samostalno diše frekvencijom 16/min, reagira na bolni podražaj, koža i vidljive sluznice su dobro prokrvljeni, nema vidljivih tragova ozljeda, snažno miriše po alkoholu. U kliničkom statusu izdvaja se povišena vrijednost arterijskog tlaka (190/115 mm Hg), 12-kanalni EKG bilježi sinus tahikardiju frekvencije 110/min. Lijeva zjenica je diskretno šira od desne, obje uredno reagiraju na svjetlo. Glasgowska ljestvica kome je 6 (E1,V2,M3) uz dojam kočenja lijeve ruke. Nakon učinjenog kliničkog pregleda odmah je zatražen hitni MSCT mozga koji je pokazao ICH lijevo parijetalno veličine 4,5x3,5x3,7 cm s perifokalnim edemom. Lijevo uz cijelu hemisferu prati se ekstraaksijalna kolekcija krvi i kompresija na ipsilateralnu i treću moždanu komoru te mediosagitalni pomak u desnu stranu za 0,8 cm. Pozvan je dežurni neurokirurg koji indicira hitno operativno liječenje, te je bolesnik nakon učinjene endotrahealne intubacije i postavljanja na mehaničku ventilaciju odveden u operacijsku salu. Naknadno su pristigli rezultati laboratorijskih pretraga krvi sa vrijednosti alkohola 3,4 g/L. Velika većina akutno alkoholiziranih bolesnika koji se zbrinjavaju u hitnim bolničkim prijemima nakon nekoliko sati bivaju otpušteni kući dobrog općeg stanja. Međutim to se ne odnosi na sve njih, jer kod manjeg broja ovih bolesnika može se raditi i o nekom drugom životno ugrožavajućem stanju koje je važno brzo prepoznati. Kvalitetan klinički pregled je naš jedini kompas u ispravnom prepoznavanju pravog puta dijagnostičke obrade i liječenja. Bez njega ostajemo u mraku i raste mogućnost neprepoznavanja bitnih znakova i simptoma.



#46 Obična bol u leđima ili životno ugrožavajuće stanje?

Sara Milić (saramilic.ri@gmail.com) (KBC Rijeka) , Ana Mišković (amiskovic@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Obična bol u leđima ili životno ugrožavajuće stanje?

Sažetak

Ovim slučajem želimo pokazati važnost detaljne anamneze i razmatranja diferencijalnih dijagnoza u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu. Prikaz slučaja: 28-godišnja pacijentica dovezena vozilom ZZHM radi bolova u leđima unazad 6 dana. Bolove je lokalizirala u lijevoj strani vrata i torakalnom djelu kralježnice lijevo paravertebralno sa širenjem u lijevu stranu leđa i prsišta uz trnce lijeve ruke. Bol se pojačavala pri promjeni položaja tijela. Pacijentica je navela da je i prije znala imati iste tegobe, često ju “ukoči” te se dan prije obrade u OHBP-u javila na masažu u nadi da će tegobe regresirati, no iste su progredirale. Isti dan obrade na OHBP-u je ujutro primila terapiju od HMS na koju su tegobe regredirale, no ponovno se javile. U OHBP-u također na primijenjenu analgetsku terapiju regresija tegoba. Do sada zdrava, bez kronične terapije. U fizikalnom statusu napetost paravertebralne muskulature lijevo cervikalne i torakalne kralježnice. U laboratorijskim nalazima se isticalo CRP 56,8 radi čega se napravio RTG grudnih organa na kojem je očitan srp zraka pod kupolama ošita u vidu pneumoperitoneuma, lijevo moguće i transparencija zraka u želucu. U sklopu preoperativne obrade učinio se i CT abdomena i zdjelice na kojem je potvrđen obilniji pneumoperitoneum posljedično perforaciji šupljeg organa te manji ascites i lijevostrani pleuralni izljev. Po učinjenoj hitnoj eksplorativnoj laparotomiji evidentira se perforirani ulkus korpusa želuca na prednjoj stijenci. Postoperativni tijek protiče uredno te se pacijentica otpušta kući uz preporuke. Ključne riječi: dorzalgija, pneumoperitoneum, ulkus želuca



#47 Bol u trbuhu kao primarni simptom opstruktivne uropatije i rupture mokraćnog sustava

Hana Franić (hana.franic@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Sisačko moslavačke županij) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (SV DUh)



Sažetak

Naslov

Bol u trbuhu kao primarni simptom opstruktivne uropatije i rupture mokraćnog sustava

Sažetak

Urinom je inkapsulirana kolekcija urina, a nastaje kao posljedica urinarne opstrukcije, odnosno rupture dijelova mokraćnog sustava. Uglavnom se takve kolekcije nalaze retroperitoneialno u perirenalom prostoru. Kao posljedica urinarne retencije može doći do rupture mokraćnog mjehura, koja se prezentira izraženom boli suprapubično i nemogućnošću pražnjenja mjehura. Ozljede mokraćnog mjehura tretiraju se u okviru hitne službe postavljanjem urinarnog katetera te se upućuju na kirurško zbrinjavanje. Prikazujemo bolesnika u dobi od 64 godine koji se javio u hitnu medicinsku službu zbog bolova u desnom hemiabdomenu koji su se širili prema leđima. Pacijent se žalio na jake, oštre bolove, praćene povraćanjem. Inače je zdrav, i ne uzima nikakvu kroničnu terapiju. Pri pregledu pacijent je bio blago hipertentivan, afebrilan, te nemiran zbog intenzivnih bolova, trbuh je bio mekan i bez znakova peritoenalnog nadražaja. Učinjen je hitan RTG, koji je bio uredan. Laboratorijska obrada istaknula je blagu monocitozu, ali uz ostale uredne parametre. Jetreni enzimi (ALP, ALT, GGT) bili su u granicama normale, kao i vrijednosti ureje i kreatinina. Zbog sumnje na mezenterijalnu ishemiju učinjen je i hitan CT abdomena i zdjelice na kojem je zabilježen ureterolit od 0.5 cm sa posljedično proširenim ureterom proksimalnije i kanalnim sustavom desnom bubrega. Postavljena je dijagnoza opstruktivne uropatije 2. stupnja sa znacima rupture i urinomom Važnost ovog slučaja je u osvještavanju rjeđih uzroka abdominalnih bolova, koji su jedno od najčešćih kliničkih prezentacija akutnih pacijenata pri dolasku na hitni prijem te ponekad ne klasična prezentacija akutnih stanja koja zahtjeva kvalitetnu obradu.



#48 SINDROM KOMPRESIJE CELIJAČNE ARTERIJE: PRIKAZ SLUČAJA

Anja Janković (anjaajankovic2@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka, OHBP) , Ana Glavan Ćosić (glavan.ana135@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Tamara Petrić (tamarapetric08@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka, OHBP)



Sažetak

Naslov

SINDROM KOMPRESIJE CELIJAČNE ARTERIJE: PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

Uvod: Dunbarov sindrom (sindrom kompresije celijačne arterije, sindrom medianog arkuatnog ligamenta) je rijetka bolest koju karakterizira patološki položaj medianog arkuatnog ligamenta na nižoj razini dijafragme, što uzrokuje suženje lumena celijačne arterije kompresijom. Klinički se manifestira trijasom simptoma uključujući postprandijalnu abdominalnu bol, mučninu, povraćanje i posljedičan gubitak tjelesne težine. Cilj ovoga rada je istaknuti važnost diferencijalno dijagnostičke obrade abdominalne boli. Prikaz slučaja: Prikazali smo slučaj 45 - godišnjeg pacijenta s difuznim rekurentnim abdominalnim bolovima u trajanju od 12 mjeseci. U tom je razdoblju prošao opsežnu gastroenterološku obradu (kolonoskopija, EGDS, MREC), pri kojoj nije utvrđena značajna patologija. Nije gubio na tjelesnoj težini, no posljednjih nekoliko dana imao je smanjen apetit. Fizikalni pregled abdomena otkrio je izraženu bol na palpaciju difuzno, uz peritonizam. Laboratorijski su nalazi pokazali leukocitozu (18.8 × 10⁹/L) i povišenu razinu CRP-a (18.9 mg/L). CT abdomena i zdjelice pokazao je oštru angulaciju celijakalnog trunkusa prema proksimalnom dijelu, s fokalnom kompresijom gornje konture, što je pobudilo sumnju na sindrom kompresije celijakalnog trunkusa. Pacijent je upućen abdominalnom kirurgu. Nalaz CT aortografije pokazao je stenozu celijačne arterije uslijed kompresije medijanim arkuatnim ligamentom što je potvrdilo dijagnozu. Provedena je laparoskopska operacija s presjecanjem medijanog arkuatnog ligamenta. Zaključak: Budući da simptomi Dunbarovog sindroma mogu nalikovati mnogim drugim probavnim ili vaskularnim bolestima, sindrom kompresije trunkusa celijakusa često ostaje neprepoznat. Pravovremena dijagnoza i liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života i spriječiti ozbiljne komplikacije poput kronične mezenterijalne ishemije i malnutricije.



#49 Konstriktivni perikarditis u podlozi dugogodišnjih pleuralnih i perikardijalnog izljeva

Monika Tokić (tokicmona@gmail.com) (KBC Zagreb) , Ljubica Mežnarić (ljmeznaric1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Adis Keranović (adiskeranovic@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Konstriktivni perikarditis u podlozi dugogodišnjih pleuralnih i perikardijalnog izljeva

Sažetak

UVOD Konstriktivni perikarditis je fibrozirajuća bolest perikarda koja narušava dijastoličku funkciju srca. Kliničkom slikom dominiraju znakovi i simptomi popuštanja desnog srca. Kod većine oboljelih odabrana metoda liječenja je perikardektomija (1). PRIKAZ BOLESNIKA Muškarac u dobi od 66 godina dolazi zbog generaliziranog oticanja i dispneje. Inače se radi o bolesniku koji je 2018. godine pregledan zbog suspektne intoksikacije gljivama. Tada obradom utvrđena jetrena lezija i lijevostrani pleuralni izljev, isključena je infektivna i neoplastična bolest jetre. Bolesnik je potom godinama obrađivan zbog pleuralnog i perikardijalnog izljeva. S pulmološke strane rađene su dijagnostičke punkcije pleuralnog izljeva i CT toraksa kojima je isključena bolest pleure. Kardiološki se ultrazvučno pratila očuvana sistolička funkcija obje klijetke uz dijastoličku disfunkciju I. stupnja i hemodinamski neznačajan perikardijalni izljev, bez elemenata konstrikcije. Zbog nerazjašnjene etiologije jetrene lezije bolesniku je bila preporučena biopsija, ali on istoj nije bio sklon. U trenutku pregleda bolesnik u slici anasarke, hipotenzivan. Radiološki opisan opsežni desnostrani pleuralni izljev, laboratorijskom obradom utvrđeni povišeni upalni parametri i jetrena lezija s hipoalbuminemijom. Bolesnik je hospitaliziran, učinjeni su UZV srca i CT toraksa kojima se postavi sumnja na konstriktivnu bolest perikarda, a ista je potvrđena kateterizacijom srca. U nastavku liječenja učinjena je prednja perikardektomija, patohistološki potvrđen kronični fibrozni perikarditis. ZAKLJUČAK Osim o uzroku bolesti, stopa operativnog mortaliteta korelira i s preoperativnom NYHA klasom. Također, prolongirana konstrikcija može dovesti do atrofije miokarda i slabijeg postoperativnog oporavka srčane funkcije (1). Stoga je važna pravovremena dijagnostika i liječenje bolesti koju je kod ovog bolesnika dijelom otežala nerazjašnjena bolest jetre. 1. Depboylu BC, Mootoosamy P, Vistarini N, Testuz A, El-Hamamsy I, Cikirikcioglu M. Surgical Treatment of Constrictive Pericarditis. Texas Heart Institute Journal. 2017;44(2):101-106. doi: 10.14503/THIJ-16-5772



#50 SIMPTOMATOLOŠKA TRIJADA RABDOMIOLIZE NEJASNE ETIOLOGIJE

Matea Mamić (matea.mamic4@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Anamaria Zuljani (anamaria.zuljani@gmail.com) (KBC Rijeka) , Tamara Petrić (tamarapetric08@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

SIMPTOMATOLOŠKA TRIJADA RABDOMIOLIZE NEJASNE ETIOLOGIJE

Sažetak

Uvod: Rabdomioliza je stanje karakterizirano razgradnjom skeletnih mišića i posljedičnim oslobađanjem intracelularnih komponenata u sistemsku cirkulaciju, time uzrokujući oštećenje organa, primarno bubrega. Prevalencija iznosi 2 slučaja na 10 000 osoba. Najčešći uzroci rabdomiolize uključuju traumatsko oštećenje mišića, značajan fizički napor, konzumaciju droga, produljeno ležanje i infekcije, te autoimuna stanja. Pravovremenom dijagnozom može se izbjeći dugotrajno liječenje dijalizom. U ovom radu prikazujemo slučaj rabdomiolize s klasičnim trijasom simptoma i nejasnom etiologijom. Prikaz slučaja: Bolesnik, 49- godišnji muškarac, javio se u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) zbog tupih bolova u ekstremitetima, opće slabosti i otežanog gutanja krute hrane u trajanju od dva dana. U anamnezi se isticalo i povraćanje te oskudno mokrenje tamnosmeđeg urina, a sam fizikalni pregled bio je uredan. Na osnovu laboratorijskih pretraga utvrđeni su znaci dehidracije (laktacidemija, eritrocitoza) i jetrena lezija. U urinu su utvrđene proteinurija i eritrociturija te je postavljena sumnja na rabdomiolizu. Daljnom analizom ustanovljene su i povišene vrijednosti kreatin kinaze (56 798 U/L), laktat dehidrogenaze (1683 U/L) te mioglobina u urinu (78mg/L). Test urina na konzumaciju ilegalnih substanci se pokazao negativnim. Bolesnik je upućen na pregled nefrologa te dalje liječen simptomatski (rehidracijom) uz praćenje laboratorijskih parametara do oporavka. Također je planirana detaljna imunološka obrada. Zaključak: U ovom slučaju, rabdomioliza je moguće uzrokovana fizičkom iscrpljenošću, s obzirom na isključenje ostalih uzroka, a imunološki uzroci koji su izrazito rijetki tek trebaju biti ispitani. Unatoč tome što se radi o rijetkoj dijagnozi u OHBP-u, ista je odmah prepoznata i liječenje pravovremeno započeto te su izbjegnute komplikacije.



#51 KAD OBIČNO POSTANE NEOBIČNO – JEDNO (NE)OBIČNO PREDOZIRANJE BENZODIAZEPINIMA I ANTIDEPRESIVIMA?!

Damir Rošić (damir_dr_zg@yahoo.com) (Zavod za hitnu medicinu PGŽ)



Sažetak

Naslov

KAD OBIČNO POSTANE NEOBIČNO – JEDNO (NE)OBIČNO PREDOZIRANJE BENZODIAZEPINIMA I ANTIDEPRESIVIMA?!

Sažetak

DAMIR ROŠIĆ Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije Hrvatsko katoličko sveučilište, Medicinski fakultet Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci E-mail: damir_dr_zg@yahoo.com Tim s liječnikom izvanbolničke hitne medicinske službe poslan je na adresu kod 63.- godišnje bolesnice sa sumnjom na predoziranje nepoznatim lijekovima. Naime, bolesnica se cijeli dan obitelji nije javljala na telefon, koja je potom u večernjim satima provalila u njezin stan, a zatim je kćer nazvala hitnu medicinsku službu navodeći kako je majka „slabog i nesuvislog kontakta“. Po dolasku tima 1 HMS zatiču bolesnicu na krevetu koja je pri svijesti (GCS 14), ali dezorijentirana, tahidispnoična, nemirna i izrazito blijeda. Vitalni pokazatelji bili su: frekvencija disanja 26/min, frekvencija srca 120/min, arterijski tlak 120/70 mmHg, zasićenost krvi kisikom na periferiji 86%, GUK 8,2 mmol/L i tjelesna temperatura 36,3˚C. U EKG-u su opisane lijeva električna os i sinus tahikardija 130/min. Kćer je heteroanamnestički tvrdila kako su bočice s lijekovima dan ranije bile napunjene, a sada su prazne, dok je sama bolesnica poricala moguće predoziranje lijekovima (mirtazapin, escitalopram, diazepam, okskarbazepin). Na intravensku primjenu flumazenila bolesnica suvislo odgovara na pitanja, osjeća se bolje te je orijentirana u sva tri pravca, dok je odgovor na oksigenoterapiju bio nezadovoljavajući. Inače, bolesnica se u veljači 2024. godine liječila u ŽSB Insula zbog ovisnosti o alkoholu. Po dolasku u OHBP KBC-a Rijeka nastavilo se sa flumazenilom u sporoj i.v. infuziji te su učinjene detaljne laboratorijske i radiološke pretrage temeljem kojih je bolesnica hospitalizirana i ciljano liječena. Da li se ovdje radilo o „običnom“ predoziranju benzodiazepinima i antidepresivima ili se između ovih redaka krije i puno veća zagonetka, doznati ćete ukoliko dođete poslušati predavanje.



#52 GRLOBOLJA JE POSAO ZA DOKTORA OPĆE PRAKSE, ZAR NE?

DRAGANA BEKIĆ (drdraganabekic@gmail.com) (ZZHM PGŽ)



Sažetak

Naslov

GRLOBOLJA JE POSAO ZA DOKTORA OPĆE PRAKSE, ZAR NE?

Sažetak

Prikaz slučaja: Bolesnik star 40 godina, javlja se u ispostavu Cres Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije, radi grlobolje i otežanog gutanja unatrag 3 sata. Naknadno navodi da je unatrag tri dana prehlađen uz curenje nosa i kašalj, nije febrirao. Do sada nije teže bolovao. Urednih fizioloških funkcija. Fizikalni status: tahikardan 120 otkucaja/minutu, hiperventilira do 20 udaha/minuti, subfebrilan 37,6 C, urednog krvnog tlaka i saturacije kisikom. Hiperemične kože lica, promukao, agitiran, hipersalivira uz stalni nagon na povraćanje. Glava i vrat: ždrijelo je hiperemično, uvula uvećana. Palpacijski izrazito otečeno submentalno i submandibularno meko tkivo i limfne žlijezde. Preostali status je uredan. Temeljem kliničke slike postavljena je sumnja na akutni epiglotitis, započeta je antiedematozna terapija intravenski uz gastroprotekciju , ordiniran je antiemetik zbog izrazitog nagona na povraćanje i očekivanog produljenog transporta u bolnicu. U Kliničkom bolničkom centru Rijeka zaprimljen je na Kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata pod dijagnozom: akutni epiglotitis, laringofaringealni refluks. Liječen je intravenskim antibioticima klindamicinom i ceftriaksonom, te je primjenjena i antiedematozna terapija. Otpušten je devetog dana liječenja uz uredan fiberendoskopski nalaz epiglotisa i okolnog tkiva, uz prisutne znakove laringofaringealnog refluksa. Dalje je preporučeno nastaviti: peroralnu antibiotsku terapiju, antiedematoznu terapiju uz gastroprotekciju inhibitorima protonske pumpe, analgetike po potrebi i higijensko dijetetski režim. Diskusija: Akutni epiglotitis je rijetka bolest. U dječjoj dobi je skoro iskorjenjena uvođenjem cijepljenja protiv Haemophilusa influenzae tipa b (Hib). Kod odraslih se javlja u malom broju od 1 do 4 na 100000 stanovnika godišnje. Klinička slika kod odraslih se sporije razvija. Liječenje se zasniva na antiedematoznoj i antibiotskoj terapiji uz stalni nadzor u jedinicama intenzivnog liječenja zbog moguće opstrukcije dišnog puta. Zaključak: Činjenica da je bolest rijetka predstavlja povećan rizik za ne prepoznavanje na vrijeme, što može dovesti do komplikacija i opstrukcije dišnog puta. Ključne riječi: epiglotitis, antibiotska terapija, fiberendoskopija



#53 Je li to zaista bila samo lakša prometna nesreća?

Kristian Nenadić (kristian1nenadic@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu BPŽ)



Sažetak

Naslov

Je li to zaista bila samo lakša prometna nesreća?

Sažetak

Prva intervencija dana 3. studenoga 2024. godine oko pola 8 dobivamo poziv od strane medicinsko prijavno-dojavne jedinice Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije koja prenosi sljedeće informacije: pacijent bez svijesti, prometna nesreća; pacijent diše; upućena policija. Poznato je da je ozlijeđena jedna osoba, no detalji u svezi težine ozljede ostaje nepoznata do dolaska tima HMS. Mjesto događaja je sigurno te budući da je poznato da je ozlijeđena samo jedna osoba, dovoljno je jedna tim HMS. Po dolasku HMS pacijent pronađen kako leži na leđima na travi neposredno u blizini svoga osobnog automobila. Pacijent je pri svijesti, diše te prisutnih perifernih i centralnih arterijskih pulsacija. Primarnim trauma pregledom nije ustanovljeno niti jedna patologija u vidu prijeloma, dislokacije ili iščašenja. Pacijent se nije žalio na bolove bilo koje lokalizacije. Negira mučninu i povraćanje te navodi da nije gubio svijest. Nakon toga se pacijenta imobilizira Schanzovim ovratnikom te se postavlja na dugu dasku s bočnim fiksatorima. Uvidom u stanje pacijenta, ali i štete na automobilu utvrđuje se da se radi o lakšoj prometnoj nesreći. Poznanici pacijenta koji su se nalazi u neposrednoj blizini navode da mu je pozlilo te da inače boluje od visokog tlaka. Daljnjih pregledom pacijenta procjenjuje se stanje svijesti prema GCS prema 13/15 te prema AVPU skali - budan. Inicijalne su vrijednosti krvnog tlaka bile 90/60 mmHg, pulsa 72/min te saturacije hemoglobina kisikom 65% što uslijed hladnoće i slabije periferne cirkulacije postaje informacija upitne točnosti. Bez obzira na vrijednosti pacijentu je administriran kisik u protoku 10 L/min. Usprkos naporima postavljanje venskog puta nije bilo uspješno uslijed pacijentove agitacije. Pacijent ne daje na usmeni upit niti jednu relevantnu informaciju o svome zdravstvenom stanju. Za cijelo vrijeme transporta pacijent ostaje stabilan. Inicijalna sumnja je hemoragijski moždani udar. Uz pomoć brojnih dijagnostičkih opcija na OHBP-u saznaje se da pacijent obolio od disekcije aorte



#54 (SVE SAMO NE) OBIČNA EPISTAKSA U AMBULANTI OBITELJSKE MEDICINE – PRIKAZ SLUČAJA

Điđi Delalić (dididelalic@gmail.com) (Klinička Bolnica Sv Duh) , Višnja Nesek Adam (visnja.nesek@hotmail.com) (Klinička Bolnica Sv Duh)



Sažetak

Naslov

(SVE SAMO NE) OBIČNA EPISTAKSA U AMBULANTI OBITELJSKE MEDICINE – PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

UVOD: Epistaksa je učestalo stanje u općoj populaciji, s procijenjenom cjeloživotnom incidencijom od 60%. Iako učestala, najčešće se prezentira benigno i samoograničavajuće te svega 6% bolesnika s epistaksom zatraži medicinsku skrb. Ipak, kod bolesnika s prisutnim čimbenicima rizika, epistaksa može dovesti do značajnog gubitka krvi. PRIKAZ SLUČAJA: 65-godišnja bolesnica s arterijskom hipertenzijom je zatražila pomoć nadležnog liječnika obiteljske medicine (LOM) poradi krvarenja iz nosa trajanja 30 minuta. Bolesnici je izmjeren arterijski tlak (RR) 145/85 mmHg te frekvencija pulsa (f) 73/min. Pokušana je anteriorna kompresija nosa sterilnom gazom i manualnim pritiskom. Tijekom opservacije u ordinaciji, bolesnica se počela žaliti na osjećaj slijevanja krvi u želudac te je u nekoliko navrata povratila. Nakon otprilike sat vremena, kontaktirana je izvanbolnička hitna medicinska služba (IHMS). Po dolasku tima IHMS, bolesnici su ponovno izmjereni vitalni parametri – RR 100/60 mmHg, f 120/min te je prema volumenu u bubrežastim posudama procijenjen gubitak krvi otprilike 1.2 litre. Od strane IHMS je postavljen periferni venski put (16G) te je primijenjena traneksamična kiselina u dozi od 1 g u 100mL fiziološke otopine (FO) kroz 15 minuta. Kliničkim se pregledom utvrdilo aktivno krvarenje iz obje nosnice te obilje krvi vidljivo u posteriornom farinksu te se postavila sumnja na posteriornu epistaksu. Pristupilo se mehaničkoj hemostazi naizmjeničnim “packingom” nosnica sterilnim trakama natopljenim adrenalinom te traneksamičnom kiselinom. Na primijenjene je mjere krvarenje iz lijeve nosnice prestalo, a iz desne perzistiralo unatoč “packingu” te se u istu plasirao Foleyev kateter i napuhao s 10mL FO, na što je došlo do prestanka krvarenja. Bolesnicu se u pratnji tima IHMS pod punim monitoringom transportiralo u obližnju bolničku ustanovu poradi daljnje dijagnostičke obrade i zbrinjavanja, a tijekom transporta je primijenjena volumna nadoknada – ukupno 1000mL FO intravenski. ZAKLJUČAK: Pravovremena primjena traneksamične kiseline te metoda mehaničke hemostaze može uspješno zaustaviti epistaksu te spriječiti progresiju u hemoraški šok.



#55 TAMPONADA PERIKARDA – IZAZOV U HITNOJ SLUŽBI

Vedrana Makarović (barabanvedrana@gmail.com) (KBC Osijek / FDMZ Osijek) , Mirna Habjanović (habjanovicm@gmail.com) (KBC Osijek) , Zorin Makarović (zorin.makarovic@gmail.com) (KBC Osijek)



Sažetak

Naslov

TAMPONADA PERIKARDA – IZAZOV U HITNOJ SLUŽBI

Sažetak

MAKAROVIĆ VEDRANA Makarović V.¹,², Habjanović M.¹, Makarović Z.¹ ¹Klinički bolnički centar, Osijek ²Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku barabanvedrana@gmail.com Tamponada srca je urgentno kliničko stanje koje nastaje zbog nakupljanja tekućeg sadržaja, najčešće krvi, u perikardu što za posljedicu ima porast tlaka u perikardijalnoj šupljini. U trenutku kada se izjednači tlak u perikardu sa dijastoličkim tlakom u desnom srcu onemogućen je utok venske krvi u desno srce, srce počinje pumpati na prazno i istog trena pada minutni volumen. Klinički se ovaj patofiziološki mehanizam manifestira hipotenzijom, gubitkom svijesti i šokom. Nastanak tamponade srca ovisi o brzini nakupljanja tekućine u perikardnoj vreći te o rastezljivosti perikarda, a manje o količini nakupljene tekućine. Zbog toga klinička prezentacija može varirati od vrlo blagih simptoma poput dispneje (predtamponada) do kardiogenog šoka i smrti. Fizikalnim pregledom dominira Beckov trijas: hipotenzija, distenzija jugularnih vena i utišani srčani tonovi. Među najčešće uzroke srčane tamponade ubrajamo traume prsišta, komplikacije koronarnih intervencija i malignome. Zlatni standard u dijagnostici ovog stanja, uz standardne pretrage koje se rade u hitnim prijemima, predstavlja ultrazvučni pregled srca. Nakon prepoznavanja tamponade važno je brzo pristupiti liječenju što uključuje urgentnu perikardiocentezu ili perikardektomiju kao jedini ključ preživljenja uz individualizirane mjere ovisno o uzroku. Stoga je cilj ovog rada prikazati važnost brzog prepoznavanja ove bolesti te sistematizirati i prikazati aktualne smjernice dijagnostike i liječenja temeljene na dosadašnjim znanstvenim saznanjima.



#56 Što se krije iza lumbalne boli?

Anamaria Baričević (anabaricevic33@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Ivana Vešligaj (ivana.vesligaj01@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Vedran Hrastić (vedran.hrastich@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasa.mavrinac@medri.uniri.hr) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

Što se krije iza lumbalne boli?

Sažetak

BARIČEVIĆ A. 1 , Vešligaj I. 1 , Hrastić V. 2 , Mavrinac N. 1,2 1 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska 2 Objedinjeni hitni bolnički prijem, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska anabaricevic33@gmail.com Cilj ovog rada je prikazati slučaj pacijenta čiji su simptomi inicijalno ukazivali na bubrežne kolike, a dijagnostički proces otkrio je rupturiranu aneurizmu abdominalne aorte. 78-godišnji pacijent dolazi samostalno u Objedinjeni hitni bolnički prijam zbog bolova u lijevom lumbalnom dijelu, prisutnih unatrag dva sata, koji se šire u lijevu nogu i pojačavaju na pokret. Bez navođenja dizuričnih tegoba. Do sada nije imao slične tegobe niti teže bolovao. Od ostalih simptoma navodi mučninu. U trijaži je izmjeren krvni tlak (140/80 mmHg) i puls od 85/min. U fizikalnom pregledu abdomen je iznad razine grudnog koša, mekane i bezbolne stijenke uz pozitivnu lumbalnu sukusiju lijevo. S obzirom na anamnezu i kliničku prezentaciju postavljena je radna dijagnoza nefrokolika. Nakon primljene analgetske terapije i regresije bolova učinjen je ultrazvučni pregled abdomena i urotrakta u hitnoći te se prikazalo aneurizmatsko proširenje abdominalne aorte dimenzija 8 x 9 cm. Proširenim kliničkim pregledom notiraju se oslabljene pulzacije lijeve femoralne arterije. Dijagnoza se potvrđuje hitnom CT aortografijom, gdje je opisano sakularno proširenje infrarenalnog dijela aorte s ekstravazacijom kontrastnog sredstva u dorzolateralnom dijelu, uz opsežan retroperitonealni hematom. ZAKLJUČAK Ruptura aneurizme abdominalne aorte hitno je i po život opasno stanje. Prevalencija u razvijenim zemljama je i do 7% u populaciji iznad pedesete godine života. Tipični simptomi koji se javljaju kod rupture aneurizme su jaka bol u trbuhu i leđima no isto tako simptomi mogu biti manje specifični imitirajući druga ne životno ugrožavajuća stanja. Zbog toga se ističe važnost primjene ultrazvučnog pregleda u hitnom prijamu kod svih bolesnika koji se javljaju sa bolovima u trbuhu sa ciljem rane dijagnostike i hitnog liječenja životno ugrožavajućih stanja.



#57 Sindrom Superhika

Lea Gvozdanović (gvozdanovic.lea@gmail.com) (OŽB Našice)



Sažetak

Naslov

Sindrom Superhika

Sažetak

Alkoholna ketoacidoza reverzibilni je uzrok metaboličke acidoze koji se javlja kod pothranjenih osoba koje su konzumirale pretjerane količine alkohola, često uz prisutnost kroničnog alkoholizma. Terapijski pristup je jednostavan s brzim učinkom. Međutim, zbog nespecifičnih kliničkih simptoma dijagnoza se nerijetko propušta ili kasni, a neprepoznato stanje može dovesti do neodgovarajućeg terapijskog pristupa i neželjenih ijatrogenih posljedica. Prikazan je slučaj bolesnika koji se prezentirao u hitnom prijemu zbog bolova u trbuhu i povraćanja. Dijagnostičkom obradom utvrdila se metabolička acidoza, hiperglikemija i hiperketonemija na temelju čega je inicijalno započeta terapija prema protokolu liječenja dijabetičke ketoacidoze. Međutim, sat vremena nakon početka terapije bolesnik razvija simptomatsku hipoglikemiju. Daljnjom analizom postavljena je sumnja da se radilo o alkoholnoj ketoacidozi. Cilj je ovog prikaza osvijestiti liječnike na druge oblike ketoacidoze, u ovom slučaju alkoholne etiologije, te istaknuti ključne razlike između alkoholne i dijabetičke ketoacidoze u svrhu pravovremenog prepoznavanja i zbrinjavanja te sprječavanja neželjenih komplikacija.



#58 Grudna bol, pleuralni izljev uz 200 CRP te subfebrilitet – nitko se nije nadao disekciji aorte.

IVO MILJANOVIĆ (ivo.miljanovic@gmail.com) (ZZHM PGŽ)



Sažetak

Naslov

Grudna bol, pleuralni izljev uz 200 CRP te subfebrilitet – nitko se nije nadao disekciji aorte.

Sažetak

UVOD Disekcije torakalne aorte se klasično podučavaju kao trgajuća i jaka bol praćena popratnim simptomima. Iako relativno rijetka bolest (7-10 slučajeva na 100 000 st) ova kardiovaskularna hitnoća je u pravilu smrtonosna ako se ne dijagnosticira i ne liječi na vrijeme. PRIKAZ SLUČAJA 61 godišnji pacijent, pušač, inače zdrav bez kronične terapije javio se u hitnu službu radi epigastrijalane i grudne bol uz prethodni gubitak 10 kg. Otpušten nakon obrade uz uredne lab. nalaze, ekg, rtg obradu te sa uputama o daljnjem postupanju. 4 dana poslije pacijent upućen u OHBP od strane gastroenterologa radi novonastalih bolova u lijevoj strani trbuha gdje je na UTZ abdomena nađen lijevostrani pleuralni izljev uz uredan ostali ultrazvučni nalaz. Učinjenim laboratorijskim nalazima nađeni su blago povišeni leukociti te 200 CRP uz ostale uredne lab. nalaze. Anamnestički se saznaje da je pacijent tokom zadnjih nekoliko dana bio subfebrilan. Od strane konzilijarnog pulmologa ordinarana plućna angiografija radi sumnje na PTE međutim na istoj se evidentira ektazija torakalne aorte. Pacijenta se uputi na aortografiju gdje se verifira disekcija torakalne aorte Stanford B. U konačnici pacijentu se postavi TEVAR sa dobrim oporavkom nakon zahvata. DISKUSIJA Disekcija aorte se klasično podučava kao akutno stanje praćenih jakihm trgajućim bolovima sa širenjem u vrat, leđa te obje ruke praćenih ostalom simptomatologijom. Međutim subakutne i kronične disekcije, te čak i akutne, vrlo često se prezentiraju blagim bolovima, nelagodom u prsima ili bez anamneze boli. Štoviše moguće je da u se pacijenti prezentiraju gastrointestinalnim i drugim tegobama. CRP kao nespecifični inflamatorni marker ima svoju vrijednost kod akutne disekcije aorte. ZAKLJUČAK U nedostatku izraženih simptoma izazovno je u opterećenim hitnim službama dijagnosticirati disekciju aorte. Zahtijeva opreznost i vrsnost kliničara prepoznati ovo stanje kad je praćeno blagim simptomima.



#59 ISHEMIJSKI INZULT PRODUŽENE MOŽDINE: PRIKAZ SLUČAJA

Sara Komljenović (sara.komlj@gmail.com) (ZZHM PGŽ) , Valerija Jurasić Rinkovec (vjurasic@hotmail.com) (ZZHM PGŽ)



Sažetak

Naslov

ISHEMIJSKI INZULT PRODUŽENE MOŽDINE: PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

Uvod: Produžena moždina (medulla oblongata) sačinjava, uz mesencephalon i pons, moždano deblo. Iako čine svega 10-15% od svih akutnih vaskularnih incidenata središnjeg živčanog sustava, imaju najveću smrtnost. Ishemijski incidenti češći su od hemoragijskih u ovoj regiji. Magistralnu arterijsku opskrbu produžene moždine čini pet arterija: neparna prednja spinalna te parne vertebralne i stražje donje cerebelarne. Prikaz slučaja: Tridesetjednogodišnji muškarac prevezen je vanbolničkom hitnom službom zbog akutnog razvoja parestezija, hladnoće i slabosti dominantno desne ruke, ali i noge. Simptomi su započeli pet sati ranije okcipitalnom glavoboljom koja se širila u vrat. Događaju nije prethodila nikakva trauma ili gubitak svijesti. Do prijema u bolnicu, očuvan mu je osjet dodira, kao i gruba motorika na zahvaćenim ekstremitetima. Po prijemu u bolnicu pacijent više ne može samostalno podići desnu ruku, miotatski refleksi desnostrano teže se izazivaju te je prisutna desnostrana hipoestezija. Učinjeni CT (kompjuterizirana tomografija) mozga, CT cerebralna angiografija i CT karotidografija nisu pokazivali nikakvih patoloških promjena. Color duplex doppler karotidnih arterija bio je uredan, dok je onaj vertebralnih arterija pokazao hipodinamiku protoka u desnoj vertebralnoj arteriji. Učinjen je hitni MR mozga na kojem je uočena akutna ishemijska lezija desne polovice produžene moždine. Pacijentu je također učinjena transtorakalna i transezofagealna ehokardiografija kojom je otkriven perzistentni foramen ovale. Po otpustu iz bolnice, pacijent je mogao hodati uz pomoć fizioterapeuta, kontrolirati sfinktere te je naručen za perkutano zatvaranje perzistentnog foramen ovale. Zaključak: Ishemijski inzulti stražnje moždane cirkulacije nemaju uniformnu niti patognomoničnu kliničku sliku. Mogu biti spontani, ali i nastati kao posljedica određenih cerebrovaskularnih sindroma stražnje moždane cirkulacije povezanih sa stenozom ili okluzijom velikih arterija aortnog luka, vrata i intrakranijalnih arterija - primjerice sindrom krađe krvi arterije subklavije. Ključna je detaljna i pravovremena obrada svakog pacijenta s perzistentnim neurološkim simptomima, u svrhu dijagnosticiranja rijeđih patomorfoloških stanja te potom i provedbe optimalnog liječenja i postizanja najboljeg mogućeg ishoda.



#60 ATIPIČNA PREZENTACIJA RUPTURE SLEZENE U DVA AKTA- prikaz slučaja

Alen Šarić (alensaric12@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Dijana Dumić (didumic@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

ATIPIČNA PREZENTACIJA RUPTURE SLEZENE U DVA AKTA- prikaz slučaja

Sažetak

Jedna od rijetkih komplikacija ozljede slezene je odgođena ruptura slezene koja se pojavljuje 48 sati do 70 dana nakon traumatskog događaja. Ovim prikazom slučaja želimo naglasiti važnost uzimanja anamnestičkih podataka i POCUS (eng. Point of care ultrasonography) ultrazvuka u hitnoj medicini. Muškarac u dobi od 45 godina dovezen je vozilom hitne medicinske pomoći zbog kolapsa i bolova ispod lijevog rebrenog luka i u lijevom ramenu. Na dan prijema osjetio je slabost i kolabirao, nakon čega je počeo osjećati bolove uz mučninu i povraćanje. Kod dolaska na Objedinjeni hitni bolnički prijam pacijent je bez bolova, žali se na slabost. Na inicijalnom je pregledu blijede kože, palpatorno difuzno bolnog abdomena s peritonizmom, arterijskog tlaka 100/60 mmHg, urednog acidobaznog statusa (ABS-a) i urednog hemoglobina. Anamnestički se saznaje da je pacijent 7 dana prije prezentacije tegoba zadobio udarac u lijevi hemitoraks, nakon čega je osjetio jake bolove istoga koji su već isti dan regredirali. Unatoč urednim vitalnim parametrima te urednim vrijednostima hemoglobina i ABS-a, POCUS metodom se prikazala veća količina slobodne tekućine u abdomenu, zbog čega je pacijentu napravljena hitna kompjutorizirana tomografija (CT) abdomena i zdjelice. Nalaz je pokazao višestruke laceracije slezene s hemoragičnim sadržajem u abdomenu što je klasificirano kao gradus III ozljeda slezene. Kod pacijenta je indicirana hitna splenektomija tijekom koje se aspirira dvije litre svježe krvi i jedna litra koaguluma. Daljnji tijek liječenja kompliciran je febrilitetom zbog čega se učinila relaparotomija i evakuacija intraabdominalne kolekcije nakon čega je pacijent otpušten kući uz uredan daljnji tijek liječenja. Pacijent je razvio odgođenu rupturu slezene, ozbiljnu komplikaciju s visokim mortalitetom, što ukazuje na važnost uzimanja detaljnih anamnestičkih podataka. POCUS metoda je esencijalni alat u brzoj dijagnostici životno ugrožavajućih stanja.



#61 SINDROM GORNJE ŠUPLJE VENE: NEOČEKIVANA PRIMARNA PREZENTACIJA MALIGNE BOLESTI KOD KLINIČKI ZDRAVE OSOBE

Anđela Šimunović (andelasimunovic6@gmail.com) (Klinički bolnički centar Zagreb) , Paola Bajlo (paolinabajlo@gmail.com) (Klinički bolnički centar Zagreb)



Sažetak

Naslov

SINDROM GORNJE ŠUPLJE VENE: NEOČEKIVANA PRIMARNA PREZENTACIJA MALIGNE BOLESTI KOD KLINIČKI ZDRAVE OSOBE

Sažetak

UVOD: Sindrom gornje šuplje vene (SGŠV) predstavlja klinički entitet koji nastaje zbog opstrukcije protoka krvi kroz gornju šuplju venu. Klinička prezentacija obuhvaća najčešće simptome kao što su oticanje lica i ruku, bol u prsima, respiratorne tegobe te neurološke manifestacije. Rak pluća i ne-Hodgkinov limfom (NHL) odgovorni su za 85%-90% slučajeva sindroma gornje šuplje vene (SGŠV) povezanih s malignitetima, dok metastatski karcinomi čine približno 10%. PRIKAZ BOLESNIKA: Žena u dobi 63 godine upućena je iz ordinacije obiteljske medicine zbog progresivnog oticanja desne dojke i desne ruke. Anamnestički, pacijentica navodi kako su tegobe počele tjedan dana prije dolaska u bolnicu kada je primijetila oticanje desne strane vrata, potom desne ruke i desne dojke. Druge tegobe nije navodila. Fizikalnim pregledom vidljive su bile i proširene vratne vene te vene prsnog koša. Klinički i ultrazvučno postavila se sumnja na sindrom gornje šuplje vene te je bolesnica upućena na hitni CT toraksa. Tom pretragom otkrivena je nekrotična tumorska tvorba prednjeg medijastinuma promjera 10 cm koja uzrokuje znatnu kompresiju gornje šuplje vene, a komprimira i desnu venu subclaviu te lijevu venu brachiocephalicu. Osim navedene tvorbe, prisutni su i brojni povećani te tumorski promijenjeni limfni čvorovi u medijastinumu, oba plućna hilusa, obje aksile, retropektoralno, u retroperitoneumu lumbalne regije s kompresijom i donje šuplje vene. Tumorske tvorbe vidljive su u oba bubrega, obje nadbubrežne žlijezde te su vidljivi povećani limfni čvorovi s obje strane vrata. Konzultirana je dežurna specijalistica hematologije koja je inicirala biopsije konglomerata limfnih čvorova u desnom pazuhu te u trenutku pisanja ovog prikaza slučaja PHD nalaz nije bio gotov. ZAKLJUČAK: Sindrom gornje šuplje vene (SGŠV) predstavlja ozbiljno medicinsko stanje koje zahtijeva hitno prepoznavanje i intervenciju zbog rizika od značajnog morbiditeta i mortaliteta. Rano prepoznavanje inicijalnih simptoma, omogućuje ciljani pristup koji poboljšava ishod pacijenata, naglašavajući važnost multidisciplinarnog pristupa i brzog djelovanja medicinskog tima.



#62 Pluća embolija uz uredne D-dimere

Iva Miloš (iva.milos990@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Krapinsko- zagorske župani) , Jasmin Hamzić (jasmin.hamzic@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Pluća embolija uz uredne D-dimere

Sažetak

Plućna embolija je hitno stanje koje se najčešće manifestira bolovima u prsima, otežanim disanjem i gubitkom svijesti. Među vitalnim parametrima se najčešće ističe sinus tahikardija, a iz acidobaznog statusa najčešće se verificira parcijalna respiratorna insuficijencija. Laboratorijski nalaz koji nam najčešće ukazuje na mogućnost postojanja plućne embolije je nalaz povišenih D-dimera. Najčešće, a je li uvijek? Ako postavimo sumnju na plućnu emboliju kod pacijenata sa gore navednom kliničkom slikom koji nije tahikardan i/ili parcijalnoj respiratornoj insuficijenciji, a ima povišene D-dimere, zašto većinom isključimo mogućnost plućne emoblije ako imamo sve kliničke simptome i znakove, ali ne i povišene D-dimere? Prikazat ćemo slučaj pacijentice koja se prezentirala u hitnoj službi sa stenokardijom, dispnejom i sinkopom. EKG je pokazao sinus tahikardiju, a u acidobaznom statusu se nađe parcijalna respiratorna insuficijencija. U laboratorijskim nalazima nađu se mirni upalni parametri, povišeni troponin, te mirni D-dimeri. U hitnoj službi se učini orijentacijski ultrazvuk srca, koji pokaže desnostrano opterećenje srca, zbog čega se odluči snimiti CT angiografija plućnih arterija kojom se opišu na bifurkaciji desne i lijeve plućne arterije veliki embolusi, sa obostranim širenjem u gotovo sve segmentalne ogranke. Iako mogućnosti obrade, što laboratorijske, što slikovne, rastu i postaju sve dostupnije, uvijek će dobra anamneza i fizikalni pregled pacijenta biti temelj i najvažnije dijagnostičko sredstvo koje imamo i za kojim se trebamo voditi prilikom liječenja pacijenta, što nam pokazuje i slučaj ove pacijentice.



#63 Infarkt leđne moždine uslijed aktivne borelioze – prikaz slučaja

Marta Lauda (laudamartaa@gmail.com) (KBC Rijeka) , Martina Pavletić (martinapavletic1@gmail.com) (KBC Rijeka) , Jelena Kirinčić (jelenakirincic@net.hr) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Infarkt leđne moždine uslijed aktivne borelioze – prikaz slučaja

Sažetak

Infarkt leđne moždine najčešće nastaje kao posljedica ishemije porijeklom iz ekstravertebralnih arterija. Simptomi su iznenadna, jaka bol u leđima, praćena rapidno progresivnom obostranom mlohavom tetraparezom ekstremiteta uz gubitkom osjeta, posebno za bol i temperaturu. Ovim prikazom slučaja želi se skrenuti pozornost na važnost diferencijalne dijagnostike pri ranom prepoznavanju rijetkih, po život ugrožavajućih stanja. 52-godišnji pacijent zaprimljen je u Objedinjeni hitni bolnički prijam zbog trnjenja lijeve strane tijela. Dva sata prethodno prijemu osjetio je kratkotrajni gubitak snage u lijevoj strani tijela praćen osjetilnim senzacijama u vidu trnjenja. Pri inicijalnom neurološkom pregledu pacijent se prezentirao uredne motoričke snage. Nedugo po inicijalnom pregledu počinje se žaliti na bolnost ramenog obruča koja djelomično regredira na analgetsku terapiju, a praćena je trnjenjem lijeve ruke. Po prestanku djelovanja analgetika pacijent navodi jaku bol praćenu ispadom osjeta ljevostrano. Ponovljenim neurološkim pregledom utvrđuje se asimetričnu tetrapareza, te ispad osjeta temperature i boli u lijevoj potkoljenici. Diferencijalno dijagnostički u hitnoći se učini CT aortografija kojom se isključi akutni aortalni sindrom te potom i MR leđne moždine kojom se inicijalno isključi akutne neurološke patologije. Obzirom na razvoj kliničke slike infarkta leđne moždine pacijenta se odlučuje hospitalizirati na Klinici za neurologiju. Unutar 24 sata učini se lumbalna punkcija. Mikrobiološkom analizom likvora verificiraju se pozitivna IgM protutijela na B. burgdorferi koja se potvrde Western blot metodom te se uvede ciljana antimikrobna terapija. U daljnjem tijeku hospitalizacije, kontrolnim MR-om cervikalne kralježnice verificiraju se ishemijske lezije medule nivoa Ch3-Th1. Tijekom bolničkog liječenja učinjena je široka laboratorijska i slikovna dijagnostika, isključena je trombofilija, te je provedena intenzivna fizikalna terapija. 25-tog dana po prijemu pacijenta se otpusti kući dobrog općeg stanja te poboljšanog neurološkog statusa uz preporuke o daljnoj medikaciji i fizikalnoj terapiji. Ključne riječi: aortalni sindrom, asimetrična tetrapareza, borelioza, dorzalgija



#64 Invazivna streptokokna bolest maskirana traumom – prikaz slučaja

Marta Lauda (laudamartaa@gmail.com) (KBC Rijeka) , Jelena Kirinčić (jelenakirincic@net.hr) (KBC Rijeka) , Matea Radovanović (rmatea1986@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Invazivna streptokokna bolest maskirana traumom – prikaz slučaja

Sažetak

Pneumokokna bolest potencijalno je po život opasna simptomatska infekcija bakterijom Streptococcus pneumonie koja može uzrokovati ozbiljne komplikacije. Invazivnim oblikom bolesti smatra se infekcija praćena prodorom streptokoka u tijelo i krvotok, a manifestira se različitim kliničkim sindromima. Prikazom sljedećeg slučaja želimo istaknuti kako su kvalitetan klinički pregled i uzimanje anamneze neizostavni za brzu procjenu životnougrožavajućih stanja. Prikazujemo slučaj 82-godišnje pacijentice koja je dolazi u hitni prijem u pratnji hitne medicinske službe. Žali se bolnost desne ruke u predjelu ramenog zgloba, a heteroanamnestički se dobije podatak kako pacijentica živi sama te da je vrlo vjerojatno riječ o traumi. Pacijentica navodi kako se više dana osjećala slabo te je da prethodno prijemu pala u razini na desnu ruku. Fizikalnim statusom ustvrdi se vremenska i prostorna dezorijentiranost te bolnost desnog ramenog zgloba uz nemogućnost izvođenja abdukcije i fleksije, smanjenje grube motoričke snage u istoj ruci i kočenje šije. Obradom se ustvrdi fibrilacija atrija prosječne frekvencije 145 otkucaja u minuti, blaga anemija uz vrijednosti hemoglobina 107 g/L i vrlo visoke vrijednosti upalih parametara, od čega CRP-a 382.2 mg/L i prokalcitonina 1.994 µg/L. Učini se CT mozga kojim se isključi trauma i ishemijska patologija te rendgenogramske snimke kojima se isključi traume ekstremiteta i kralježnice, uzorkuju se hemo i urinokulture te birs na SARS-CoV-2 i influencu. Pacijentica se zbog razvoja kliničke slike u smislu sepse te meningizma hospitalizira na Odjelu infektologije gdje se učini lumbalna punkcija kojom se dokaže streptokokni meningitis. Inicijalno se empirijski uvede antimikrobna terapija koja se kasnije prilagodi antibiogramu, pacijentica se neuroradiološki prati. Zbog sumnje na septički artritis desnog ramena učini se punkcija zgloba uz nalaz gnojnog sadržaja te konzilijarno pregled ortopeda i fizijatra, a CT dijagnostikom ne potvrdi se koštane destrukcije skeleta. Mjesec dana po prijemu bolesnica se otpusti na kućnu njegu uz preporuku nastavka antimikrobne terapije. Ključne riječi: artritis, meningitis, pneumokok, sepsa



#65 Vrijednost CRP-a kao putokaz u kliničkom pregledu – prikaz slučaja

Marta Lauda (laudamartaa@gmail.com) (KBC Rijeka) , Pia Cvijanović (piacvijanovic@yahoo.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

Vrijednost CRP-a kao putokaz u kliničkom pregledu – prikaz slučaja

Sažetak

Intraabdominalni apscesi najčešće se razviju nakon perforacije šupljeg organa ili malignoma debelog crijeva, rjeđe širenjem infekcije ili kao posljedica upale. Ukoliko se ne otkriju na vrijeme te ne liječe širenjem mogu progredirati u generalizirani peritonitis te posljedično sepsu.. Prikazom ovog slučaja želimo naglasiti važnost sofisticirane laboratorijske dijagnostike u brzom dijagnosticiranju životno ugrožavajuće patologije. 76-godišnja pacijentica upućena je od strane nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite u Objedinjeni hitni bolnički prijem zbog laboratorijski verificiranih visokih vrijednosti upalnih parametara. 8 dana pred prijem pacijentica je bila lošeg općeg stanja, u početku praćenog produktivnim iskašljajem. 4 dana prethodno dolasku u hitni prijem navodi progresiju lošeg općeg stanja te malaksalost uz odsutnost kašlja i respiratornih tegoba. Pacijentica anamnestički prethodno prijemu negira povišene vrijednosti tjelesne temperature te zimice i tresavice. Prilikom fizikalnog pregleda abdomen je bio palpatorno bezbolan te se nije našlo znakova akutnog abdomena. Izdvajala se tahikardija od 120 otkucaja minuti te tjelesna temperatura koja iznosi 38.4 C. Daljnjom laboratorijskom obradom verificira se alterirana vrijednost jetrenih enzima te visoka vrijednost upalnih parametara, ponajprije CRP-a uz leukocitozu i sniženu vrijednost hemoglobina i povišene jetrene parametre. Učini se CT abdomena i zdjelice gdje se prikaže nepravilna formacija veličine oko 8 cm sa većim aerolikvidnim nivoom i inkluzijama plina, u smislu apscesa. Pacijentica se hospitalizira na Odjelu digestivne kirurgije gdje se u hitnoći učini operativni zahvat operacije po Hartmannu kojim se dokaže prisutnost rektalnog tumora uz perforaciju crijeva. Pacijenticu se 6 dana po hospitalizaciju otpušta kući uz preporuke za daljnje onkološko liječenje. Ključne riječi: apsces, CRP, Hartmann, rektalni tumor



#66 Prezentacija tromboze kavernoznog sinusa kao respiratorni arest - prikaz slučaja

Tena Horvat (horvattena1@gmail.com) (Županijska bolnica Čakovec) , Iva Hajnžić (ivahajnzic665@gmail.com) (Županijska bolnica Čakovec) , Lucija Lepen Jurak (lucija.hranilovic@hotmail.com) (Županijska bolnica Čakovec)



Sažetak

Naslov

Prezentacija tromboze kavernoznog sinusa kao respiratorni arest - prikaz slučaja

Sažetak

CILJ: Prikazati slučaj respiratornog aresta čiji je uzrok rijetko stanje, tromboza kavernoznog sinusa. PRIKAZ SLUČAJA: 71-godišnji pacijent dovezen je kolima hitne pomoći u OHBP nakon uspješne reanimacije na terenu. Po dolasku HMP pacijent navodi otežano disanje unatrag 10 dana, a inicijalna saturacija iznosila je 40%, nakon čega ubrzo arestira. Po dolasku na OHBP SpO2 je 96%, respiracija 24, puls 106/min., RR 157/115 mmHg, GCS 3. Pacijent je bez svijesti, na bolni podražaj nema pokreta ekstremiteta niti otvaranja očiju, bez znakova vanjskih ozljeda. Koža i vidljive sluznice blijede, koža orošena znojem, oslabljenog šuma disanja. Pacijent je intubiran te je ordinirana antibiotska terapija amoksicilin+klavulanska kiselina+metronidazol, profilaksa želučanog ulkusa IPP-om i tromboprofilaksa niskomolekularnim heparinom. Učinjeni MSCT mozga pokazuje vidljivu paraselarnu tvorbu poznatu od ranije te moguću trombozu lijevog kavernoznog sinusa ili kompresiju paraselarnom tvorbom. Bolesnik je SARS-COV-2 pozitivan, a tijekom cijelog intenzivnog liječenja subfebrilan do febrilan. U neurološkom statusu bez kočenja vrata, oslabljenih kornealnih refleksa, izokoričnih zjenica, ortoponiranih bulbusa s blažim egzoftalmusom obostrano. Na bol reagirao obostrano patološkom fleksijom ruku. U daljnjem tijeku liječenja bez neurološkog oporavka, GCS 4, ovisan o mehaničkoj ventilaciji. Iz svih uzetih mikrobioloških uzoraka nije se izolirao patogen. 7 dana nakon prijema bolesnik se klinički urušava, zahtijeva dvojnu vazopresornu potporu. U terapiju je uveden meropenem i kortikosteriod, a sljedećeg dana i vankomicin. Unatoč svim poduzetim mjerama intenzivnog liječenja bolesnik razvija MOF uz kliničku sliku septičkog šoka zbog Klebsielle aerogenes te umire. ZAKLJUČAK U ovom slučaju prikazujemo poteškoće u brzoj dijagnozi tromboze kavernoznog sinusa zbog širokog spektra simptoma kojima se može prezentirati. Pravovremeno prepoznavanje i agresivno liječenje antibioticima širokog spektra, potpornim mjerama i ciljanom tromboprofilaksom od presudne su važnosti. Ipak, složenost kliničke prezentacije i progresija bolesti često dovode do nepovoljnog ishoda što naglašava potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se unaprijedilo razumijevanje i optimizirali protokoli liječenja CST-a.



#67 POVRATAK TEMELJIMA DIJAGNOSTIČKOG PROCESA

Ivanka Jurica (ivanka.jurica@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka) , Martina Pavletić (martinapavletic1@gmail.com) (Klinički bolnički centar Rijeka)



Sažetak

Naslov

POVRATAK TEMELJIMA DIJAGNOSTIČKOG PROCESA

Sažetak

JURICA I. , Pavletić M. Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP), Klinički bolnički centar Rijeka, 51 000 Rijeka, Hrvatska ivanka.jurica@gmail.com 80-godišnja pacijentica dovezena je vozilom Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije zbog krize gubitka svijesti nakon čega zaostaje prostorna i vremenska dezorijentiranost. U transportu, neposredno pred dolazak u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP), pacijentica postaje somnolentna uz nastup desnostrane slabosti. Po dolasku u OHBP u neurološkom statusu perzistira kvantitativni poremećaj svijesti i desnostrana hemipareza zbog čega je bez odgode pokrenut protokol za neurointervenciju te je konzilijarno pozvana dežurna neurološka služba. Učinjen je CT prema protokolu za neurointervenciju (CT mozga, CT angoiografija karotidnih, vertebralnih i intrakranijskih krvnih žila) koji ne pokazuje znakova svježe hemoragije i ishemije, kao ni vidljivog ispada perfuzije. Po učinjenom CT-u dolazi do regresije desnostrane slabosti bez oporavka stanja svijesti. Zbog urednog nalaza učinjene radiološke obrade od strane dežurne neurološke službe indicira se naredno zbrinjavanje po liječniku OHBP-a. U daljnjem tijeku prati se progresija poremećaja stanja svijesti do kome uz izraženu miozu zjenica obostrano zbog čega se pacijenticu endotrahealno intubira i postavi na mehaničku ventilaciju. Postavi se klinička sumnja na leziju moždanog debla. U dogovoru s dežurnom radiološkom službom indicira se hitni MR mozga kojim se dokaže akutna ishemijska lezija u irigacijskom području a. percheron (obostrano talamično i rostralno mezencefalično). Pacijentica se po navedenoj obradi hospitalizira u Jedinicu intenzivnog liječenja Klinike za neurologiju, gdje kroz nekoliko dana dolazi do oporavka stanja svijesti. Nakon duže hospitalizacije pacijentica se otpušta na fizikalnu rehabilitaciju uz zaostalu dezorijentiranost u vremenu i prostoru i blagu desnostranu centralnu hemiparezu. Zaključak: za učinkovitu kliničku praksu prikupljanje anamnestičkih podataka i sveobuhvatan klinički pregled čine temelje dijagnostičkog procesa, dok laboratorijski nalazi i radiološki postupci služe kao pomoćni alati kojima se upotpunjuje klinička sumnja.



#68 KAKO JE RETENCIJA URINA SPASILA ŽIVOT

Vedran Hrastić (vedran.hrastich@gmail.com) (KBC Rijeka) , Nataša Mavrinac (natasamavrinac@gmail.com) (KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

KAKO JE RETENCIJA URINA SPASILA ŽIVOT

Sažetak

77-godišnji bolesnik javlja se u ambulantu ispostave Hitne medicinske pomoći zbog dizuričnih tegoba i nemogućnosti mokrenja. Od ostalih tegoba navodi hladno preznojavanje tokom dana, ali bez povišene tjelesne temperature. Izmjerene su niže vrijednosti krvnoga tlaka te zbog aritmične akcije srca se snimi EKG na kojem se bilježi fibrilacija atrija nepoznatog vremena nastanka uz denivelaciju ST spojnice u lateralnim odvodima i obrazac S1Q3T3. Radi retencije urina postavljen je urinarni kateter te se pacijent uz medicinsku pratnju kolima hitne pomoći uputi u Objedinjeni hitni bolnički prijam na daljnju obradu. Pacijent po dolasku u OHBP izuzev hipotenzije i tahikardije, je urednih vitalnih parametara i fizikalnog statusa. Negira osjećaj palpitacija, bolova u prsima i nedostatak zraka, bez omaglica i krize gubitka svijesti. U laboratorijskim nalazima ističu se visoke vrijednosti biljega oštećenja miokarda te D-dimera. Ultrazvukom u hitnoći prikaže se uvećanje desnog srca. Učini se plućna CT angiografija na kojoj se prikažu defekti kontrastnog punjenja u vidu masivne plućne tromboembolije. Bolesnik se primi na odjel kardiolgije gdje se odlučuje za primjenu fibrinolitičke terapije alteplazom. Po primjeni trombolize u daljnjem tijeku boravka prati se povlačenje znakova opterečenja desnog srca i hemodinamske stabilizacije pacijenta. Plućna tromboembolija (PTE) je životno ugrožavajuće stanje koje često ima nespecifične simptome što može otežati postavljanje dijagnoze. Važnost kliničke procjene i visoke sumnje na životno ugrožavajuća stanja koja se mogu prezentirati nespecifičnim simptomima od velikog su značenja za pravodobnu dijagnostiku i liječenje te dobar ishod bolesnika.



#69 DISEKCIJA AORTE - PRIKAZ SLUČAJA

Janja Marija Čogelja (jcogelja@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka) , Petra Mihaela Findrik (pfindrik@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka) , Lucija Lepen Jurak (lucija.hranilovic@hotmail.com) (Županijska bolnica Čakovec) , Lucija Grgurić (lgrguric1@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka) , David Jurak (djurak@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka) , Marina Stuparić (mstuparic@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka) , Anita Čevizović (acevizovic@uniri.hr) (Medicinski fakultet Rijeka)



Sažetak

Naslov

DISEKCIJA AORTE - PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

CILJ Prikazati kako se disekcija aorte može pojaviti s atipičnim simptomima i zbog toga se zamijeniti za druge kliničke entitete te važnost ranog prepoznavanja same disekcije aorte. PRIKAZ SLUČAJA Šezdeset šestogodišnji pacijent se zaprima na OHBP u Čakovcu zbog bolova u donjem dijelu leđa i abdomenu. Bolovi popustili nakon uzimanja Brufena, ali se bol pojačala dan poslije i širila u desnu nogu. Pacijent boluje od hipertenzije te u terapiji ima Co-Perinevu. Prehospitalno primio F.O. 100 mL, Analgin 2,5 mg i.v. i Bysimin 10 mg i.v., a u OHBP-u mu je ordiniran Tramal 100 mg s.c., započeta infuzija F.O. 500 mL, Ketonal 100 mg i Bysimin 20 mg i.v. Iz statusa je pacijent pri svijesti, blijed, tahikardan i dehidriran. Tlak mu iznosi 170/100 mmHg, a abdomen je distendiran, napet, defans u donjem desnom kvadrantu. Tijekom obrade u OHBP-u pacijent kolarbira te prima F.O. Pacijent se prima u JIL radi potrebe za zbrinjavanjem zbog sumnje na akutni abdomen te sumnje na krvarenje u abdomen. Prilikom prijema u JIL tahikardan, krvni tlak nemjerljiv, disanje insuficijentno, SpO2 80%. Započinje se s postupcima kardiopulmonalne reanimacije. Učini se intubacija uz primjenu Etomidata i Lystenona te je kontrolirana ventilacija FiO2 100%. Započinje se masaža srca, na EKG-u bradikardija oko 30/min stoga ordiniran Atropin 1 mg, nakon čega se na monitoru pokaže PEA pa se ordinira Adrenalin 1 mg i.v. u ciklusima reanimacije. Također se primjenjuje Noradrenalin u maksimalnoj dozi. PEA perzistira na monitoru do kraja reanimacije. U tijeku reanimacije na ABS-u vidljiv pad krvne slike i laktacidoza. Unatoč svim postupcima oživljavanja i intenzivnog liječenja nastupa smrtni ishod. Patološko-anatomskom dijagnozom se utvrđuje ruptura aneurizme abdominalne aorte. ZAKLJUČAK Disekcija aorte je ozbiljno i često smrtonosno stanje. Važno je uključiti disekciju aorte u diferencijalnu dijagnozu te na vrijeme prepoznati tipične i atipične simptome kako bi spriječili smrtni ishod kod pacijenta.



#70 Sitagliptin kao uzrok euglikemijske ketoacidoze

Iva Miloš (iva.milos990@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Krapinsko- zagorske župani) , Jasmin Hamzić (jasmin.hamzic@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Sitagliptin kao uzrok euglikemijske ketoacidoze

Sažetak

Dijabetička ketoacidoza je komplikacija šećerne bolesti koja se može manifestirati bolovima u trbuhu, proljevima, povraćanjem ili učestalijim mokrenjem. Kod fizikalnog pregleda najčešće se nađe tahikardija, hipotenzija, tahipnea i temperatura, ukoliko je u podlozi infekcija. Iako je dijabetička ketoacidoza češća kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti tipa I, ona se može javiti i kod onih koji liječe tip II šećerne bolesti. Kod tih pacijenata, dijabetičku ketoacidozu može uzrokovati infekcija, tromboembolijski incident (srčani udar, moždani udar) ili lijekovi poput kortikosteroida (prednizon) ili antipsihotika (olanzapin, klozapin, risperidon i sl.), te SGLT-2 inhibitori (inhibitori Na-glukoza kotransporetera 2). Međutim, u literaturi su opisani i rijetki slučajevi kada je ista bila uzrokovana inhibitori dipeptil-peptidaze 4 (inhibitori DPP-4). U ovom prikazu slučaja, radi se o pacijentu koji je u hitni prijem dovežen od strane izvanbolničke hitne medicinske službe zbog tahipneje i hipotenzije, bez vodećeg simptoma. S obzirom da pacijent boluje od demencije, nije bilo moguće uzeti adekvatnu anamnezu, te su svi podatci uzeti iz recentne medicinske dokumentacije. Radi se o pacijentu koji liječi, uz demenciju, arterijsku hipertenziju, fibrilaciju atrija, hiperlipidemiju, te šećernu bolesti tipa II. Do nedavno u terapiji je imao SGLT-2 inhibitor koji mu je ukinut zbog posljedične ketoacidoze, te mu je uveden inhibitor DPP-4 - sitagliptin. Tijekom pregleda, pacijent je tahidispnoičan, koristi pomoćnu muskulaturu, uredne saturacije, hipotenzivan. U acidobaznom statusu verificira se metabolička acidoza, te se izmjere visoke vijednosti ketona uz normalne vrijednosti glukoze. U laboratorijskim nalazima se ne nađu povišeni upalni parametri, a daljnjom obradom se ne nađe sijelo infekta. U hitnoj službi se započne terapija brzodjelujućim inzulinom uz nadoknadu tekućine i korekciju elektrolita. Nedugo nakon, dolazi do poboljšanja općeg stanja pacijenta, kao i korekcije acidoze.



#71 Porfirija kao rijedak uzrok akutne boli u abdomenu: prikaz slučaja

David Jurak (djurak@uniri.hr) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Lucija Grgurić (grguriclucija8@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Marina Stuparić (stuparicm@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Anita Čevizović (anita.cevizovic@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Janja Marija Čogelja (janjamarijacogelja@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Petra Mihaela Findrik (findrik.petra@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Lucija Lepen Jurak (lucija.hranilovic@hotmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije)



Sažetak

Naslov

Porfirija kao rijedak uzrok akutne boli u abdomenu: prikaz slučaja

Sažetak

Cilj: Prikazati slučaj pacijentice koja se javlja s akutnim bolom u abdomenu, jednim od najčešćih simptoma u hitnom prijemu, a nakon opsežne obrade i pregleda brojnih specijalista je dokazana rijetka metabolička bolest, porfirija. Prikaz slučaja: Tridesetogodišnja pacijentica primljena je u hitni bolnički prijem u Čakovcu radi konstantnog bola u donjem dijelu abdomena koji je bio prisutan unazad četiri dana. Uz to, navodi da primjećuje da joj je urin crvenkaste boje, a liječnik obiteljske medicine je na dan prijema propisao antibiotik radi sumnje na urinarnu infekciju. Pacijentica je otpuštena kući, ali je u sljedećih pet dana od inicijalnog prijema kroz hitni bolnički prijem opsežno obrađena od strane ginekologa, internista, kirurga, urologa, infektologa i psihijatra koji u trenutku pregleda ne sugeriraju potrebu za hospitalizacijom i ne pronalaze znakove koji bi ukazivali na akutno zbivanje. Pacijentica je naposlijetku, peti dan od prvog prijema, kolima dovezena u bolnicu gdje je hospitalizirana na Odjelu za psihijatriju radi somnolencije i dezorijentiranosti. U laboratorijskim nalazima vađenima u razmaku od prvoga dolaska do hospitalizacije na odjelu najprije se javlja blaga hiponatremija koja je kasnije progredirala u tešku hiponatremiju. Iz tog razloga je konzultiran nefrolog koji je indicirao kvantitativno određivanje frakcija porfirina u 24-satnom urinu. Nakon konzultacije s anesteziologom je dogovoren premještaj u Jedinicu intenzivnog liječenja radi korekcije elektrolitnog disbalansa i praćenja vitalnih parametara. U toku boravka u Jedinici intenzivnog liječenja dobiva se podatak o dokazanoj porfiriji kod majke pacijentice. Nakon pristiglih nalaza porfirina definitivno je dokazana porfirija nakon čega je započeta terapija humanim heminom. Zaključak: Iako prilično česti nalaz u hitnome prijemu, bol u abdomenu je nespecifični simptom koji može u podlozi kriti rijetke metaboličke bolesti kao što je porfirija. Stoga je iznimno važno kritički pristupiti pacijentu s naizgled uobičajenom kliničkom slikom te s njime porazgovarati i detaljno uzeti anamnezu. Ključne riječi: porfirija, metaboličke bolesti, bol u abdomenu



#72 APSCES PSOASA KAO RIJEDAK UZROK KRIŽOBOLJE

Marina Stuparić (stuparicm@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Anita Čevizović (anitaceviz@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Lucija Grgurić (grguriclucija8@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , David Jurak (djurak@student.uniri.hr) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Petra Mihaela Findrik (findrik.petra@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Janja Marija Čogelja (janjamarijacogelja@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Lucija Lepen Jurak (lucija.hranilovic@hotmail.com) (Županijska bolnica Čakovec)



Sažetak

Naslov

APSCES PSOASA KAO RIJEDAK UZROK KRIŽOBOLJE

Sažetak

Cilj: Prikazati pacijenta s inicijalnim bolovima u leđima te naglasiti važnost pravovremene dijagnostike i liječenja rijetkih, ali ozbiljnih stanja poput apscesa m. psoasa, koji mogu dovesti do septičkog šoka i multiorganskog zatajenja unatoč intenzivnom liječenju. Prikaz slučaja: Sedamdesetpetogodišnji pacijent dolazi u OHBP Čakovec zbog boli u desnoj natkoljenici. Prije 3 dana dulje stajao na ljestvama, nakon čega se javila bol lumbalne kralježnice te desnog kuka sa širenjem u desno koljeno, uz otok desne natkoljenice i febrilitet 38,5 °C. Kod kuće je bio nepokretan zbog bolova, a tijekom noći primio je analgetike uz intervenciju Hitne službe. Fizikalnim pregledom pronađen je edem i crvenilo natkoljenice uz uredne periferne pulsacije. Povišeni D-dimeri ukazali su na moguću trombozu, no UZV-CD desne noge nije potvrdio DVT. MSCT abdomena otkriva apsces m. psoasa. Pregledan po kirurgu prema kojemu nema znakova akutne kirurške bolesti te je upućen na pregled infektologa. Tada tahikardan, srednje teškog narušenog općeg stanja. Pacijent je prebačen u JIL zbog pogoršanja stanja – bio je somnolentan, tahikardan, hipotenzivan, s hladnim i marmoriziranim okrajinama. Unatoč intenzivnom liječenju, razvila se progresivna metabolička acidoza, hiperkalemija i multiorgansko zatajenje. Mikrobiologija je iz hemokultura izolirala S. aureus. Kirurška i perkutana drenaža nisu bile indicirane. Nažalost, uslijed ireverzibilnog septičkog šoka nastupio je smrtni ishod. Zaključak: Apsces m. psoasa rijetko se javlja u starijih osoba u Europi, a obično je uzrokovan S. aureusom. Zbog nespecifičnih simptoma, dijagnoza zahtijeva multidisciplinarni pristup u dijagnostici i liječenju. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje ključni su za sprječavanje teških komplikacija i smrtnih ishoda.



#74 PLUĆNA EMBOLIJA I TENZIJSKI PNEUMOTORAKS U IMUNOKOMPROMITIRANOG PACIJENTA

Ana Radišić (ana.radisic3@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Evita Prtenjača (evitaprtenjaca1@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Josipa Prišlić (josipa.prislic@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Alan Kvarantan (alan.kvarantan@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu, KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

PLUĆNA EMBOLIJA I TENZIJSKI PNEUMOTORAKS U IMUNOKOMPROMITIRANOG PACIJENTA

Sažetak

UVOD: Imunokompromitirani pacijenti predstavljaju poseban izazov u hitnoj medicini. Njihov oslabljeni imunološki sustav podložan je razvoju oportunističkih infekcija, ali i razvoju atipičnih komplikacija i nespecifičnih simptoma koji mogu maskirati životno ugrožavajuća stanja. Kod takvih pacijenata čak i uobičajeni simptomi i znakovi poput febriliteta, dispneje, kašlja ili boli u prsnom košu mogu biti suptilni znakovi kompleksnih infekcija ili embolijskih događaja. PRIKAZ SLUČAJA: Prezentiramo slučaj 74-godišnjeg muškarca hospitaliziranog putem hitnog prijema uslijed febriliteta i bolnosti u desnom hemitoraksu koji se prethodno liječi zbog limfoproliferativnih bolesti. Po prijemu je pacijent bio hemodinamski stabilan, uz održanu saturaciju kisikom oko 93 %. Učinjen je RTG pluća na kojem nije bilo vidljivih promjena te je uslijed povišenih upalnih parametara uvedena terapija piperacilinom-tazobaktamom i vankomicinom. Nekoliko sati nakon prijema pacijent postaje somnolentan, tahikardan, tahidispnoičan i započinje iskašljavati svježe koagulume. Posljedično je učinjena MSCT plućna angiografija kojom je prikazana obostrana plućna embolija (PE), obostrane infiltrativne i cistične promjene suspektne na invazivnu aspergilozu uz alveolarnu hemoragiju. Zbog prijetećeg hemodinamskog i respiratornog urušaja pacijent je premješten u JIL. Pristigla hemokultura bila je pozitivna na Pseudomonas aeruginosa. Sljedećeg dana učinjen je kontrolni RTG pluća koji prikazuje veliki likvidopneumotoraks s pomakom medijastinuma kontralateralno, kao i kolabirano desno plućno krilo. Indicirana je hitna drenaža pneumotoraksa, primjena niskomolekularnog heparina, respiratorna potpora primjenom kisika i vazoaktivna potpora noradrenalinom. Hitnom bronhoskopijom postignuta je hemostaza. U terapiju su uvedeni vorikonazol i amfotericin B. Pacijent umire uslijed refraktornog septičkog šoka. ZAKLJUČAK: Brza progresija vjerojatne invazivne aspergiloze dovela je do fatalnog ishoda unatoč intenzivnom liječenju. Klinička slika upućivala je na infekciju nepoznatog sijela ali ne i na komplikacije u vidu PE i tenzijskog pneumotoraksa. Ovaj slučaj ističe važnost kontinuiranog praćenja stanja imunokompromitiranih pacijenata i ponovnog izvođenja dijagnostičkih postupaka kako bi se dijagnoza postavila pravovremeno, a liječenje započelo što je prije moguće i time izbjegle potencijalne životno ugrožavajuće posljedice.



#75 HIPERTENZIVNA EMERGENCIJA PREZENTIRANA HEMOFTALMUSOM I TRAKCIJSKOM ABLACIJOM RETINE OBA OKA U BOLESNICE S NEPREPOZNATOM ARTERIJSKOM HIPERTENZIJOM

Anika Stepić (anika.galunic@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Višnja Nesek Adam (visnja.nesek@hotmail.com) (KB Sveti Duh)



Sažetak

Naslov

HIPERTENZIVNA EMERGENCIJA PREZENTIRANA HEMOFTALMUSOM I TRAKCIJSKOM ABLACIJOM RETINE OBA OKA U BOLESNICE S NEPREPOZNATOM ARTERIJSKOM HIPERTENZIJOM

Sažetak

Hipertenzivna kriza je stanje akutnog i produženog povećanja krvnog tlaka na vrlo visoke vrijednosti. Razlikuju se pojmovi hipertenzivne emergencije, koja predstavlja stanje hitnoće u hipertenziji s oštećenjem ciljnih organa , te hipertenzivne urgencije, stanje izrazito povišenog krvnog tlaka bez oštećenja ciljnih organa. Hipertenzivna emergencija je definirana porastom krvnog tlaka >220/140 mmHg te dijastoličkog krvnog tlaka >120-130 mmHg, koji može dovesti do akutnog infarkta miokarda, hipertenzivne encefalopatije, intrakranijskih krvarenja, disekcija aneurizmi, akutnog bubrežnog zatajenja te plućnog edema. Bolesnica u dobi od 42 godine pregledana je u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu (OHBP) naše bolnice zbog smetnji vida u trajanju od tri dana. Po dolasku su izmjerene povišene vrijednosti krvnog tlaka 230/120 mmHg. Bolesnica do sada nije teže bolovala. Učinjena hitna neuroradiološka obrada je bez akutnog supstrata. Oftalmološkim pregledom fundusa verificiran je hemoftalmus i trakcijska ablacija retine oba oka. U laboratorijskim nalazima nađe se akutna bubrežna ozljeda (kreatinin 129 µmol/L), mikrocitna anemija (Hb 70 g/L) i povišene vrijednosti GUK-a (15,6 mmol/L). Za vrijeme boravka u OHBP-u korigirane su vrijednosti krvnog tlaka antihipertenzivnom terapijom, korigirana je glikemija primjenom inzulina te provedena parenteralna nadoknada tekućine. Bolesnica je hospitalizirana zbog daljnje obrade i traženja oštećenja drugih ciljnih organa te parenteralne nadoknade željeza. Hipertenzivna kriza se najčešće javlja u pacijenata s od ranije prisutnom hipertenzijom koja nije bila na vrijeme prepoznata ili adekvatno kontrolirana. Ako se ovo stanje na vrijeme ne prepozna i ne primjeni odgovarajuća terapija može doći do zatajenja ciljnih organa. Adekvatan pregled i procjena su od velike važnosti pri određivanju nalazi li se bolesnik u hipertenzivnoj urgenciji ili emergenciji. Hipertenzivna emergencija zahtijeva hospitalizaciju radi promptne kontrole krvnog tlaka upotrebom parenteralnih antihipertenziva. Cilj je sniženje srednjeg arterijskog tlaka za 25% od početne vrijednosti (unutar prvog sata), a dijastolički tlak ne bi trebao biti manji od 110 mmHg, kako bi se spriječilo daljnje oštećenje ciljnih organa.



#76 Zbrinjavanje kompleksnog pacijenta na OHBP-u – prikaz slučaja

Hana Cerić (ceric.hana@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Haris Mehdić (haris.mehdic@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Adis Keranović (adiskeranovic@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Zbrinjavanje kompleksnog pacijenta na OHBP-u – prikaz slučaja

Sažetak

UVOD: Kompleksni pacijent predstavlja izazovan skup višestrukih kroničnih bolesti te složenih psihofizičkih i socijalnih poteškoća koje značajno otežavaju pružanje adekvatne zdravstvene skrbi. Ova specifična skupina pacijenata često zahtijeva multidisciplinarni pristup u kojem se integrira ekspertiza različitih stručnjaka. Tako nam se otvara potreba za holističkim razumijevanjem kako bismo odgovorili na njihove jedinstvene i složene zdravstvene potrebe. PRIKAZ SLUČAJA: Muškarac u dobi od 88 godina javlja se na hitni prijem zbog bolova pod desnim rebrenim lukom. Anamnestički navodi mučninu i povraćanje, zimicu te izostanak stolice unatrag 3 dana, nije bio febrilan. Prilikom pregleda u našoj hitnoj službi abdomen je bolan na palpaciju pod desnim rebrenim lukom uz pozitivan Murphyev znak, preostali status uredan. Pacijent se inače prati kod urologa nakon radikalne operacije zbog karcinoma mokraćnog mjehura i prostate te zbog poznate šećerne bolesti tip 2. Učinjen je ultrazvuk abdomena na kojem nije bilo znakova kolecistitisa, na RTG-u abdomena meteoristične vijuge kolona uz aerolikvidne nivoe u vijugama tankog crijeva. Učinjen je i hitni CT abdomena na kojem se uočava hidronefroza i pijelonefritis, kolecistitis, novonastala aneurizma abdominalne aorte te parastomalna hernijacija. U laboratorijskim nalazima pronađeni su povišeni parametri upale te urinarna infekcija. Pacijent je liječen konzervativno parenteralnim antibioticima te je prema mišljenju konzilija bez indikacije za kirurškim intervencijama. S obzirom na nedostatak kreveta ostaje do daljnjeg u hitnom prijemu. ZAKLJUČAK: Ovaj pacijent je primjer kompleksnog pacijenta na više nivoa. Prepoznavanje i definiranje kompleksnih pacijenata od suštinske je važnosti jer omogućuje precizno usmjeravanje medicinskih intervencija, čime se značajno poboljšavaju ishodi liječenja i optimiziraju zdravstveni resursi. Ovakav pristup smanjuje rizik od pogoršanja bolesti i učestalih hospitalizacija te pridonosi postizanju bolje kvalitete života za ovu osjetljivu skupinu pacijenata.



#77 Vrućica kao primarni simptom i uzrok izazovne dijagnostike infektivnog endokarditisa

Hana Franić (hana.franic@gmail.com) (ZHM Sisačko moslavačke županije) , Tomo Trstenjak (tomotrstenjak1@gmail.com) (KB Sveti Duh) , Petra Sulić (petrasulic@yahoo.com) (OB “Ivo Pedišić” Sisak) , Laura Tomić (cimotarual@gmail.com) (OB “Ivo Pedišić” Sisak) , Martin Bojić (martin.bojic98@gmail.com) (ZHM Sisačko moslavačke županije) , Lucija Mihaljević (lucamihaljevic@gmail.com) (ZHM Sisačko moslavačke županije) , Duje Jergan (duje.jergan1@gmail.com) (ZHM Sisačko moslavačke županije)



Sažetak

Naslov

Vrućica kao primarni simptom i uzrok izazovne dijagnostike infektivnog endokarditisa

Sažetak

Infektivni endokarditis (IE) je životno ugrožavajuća infekcija srca koja zahvaća endokard i srčane zaliske, obično uzrokovana bakterijskim patogenima. Uobičajeni simptomi uključuju vrućicu, zimicu, otežano disanje, šumove na srcu i ekstremni umor. Međutim, neki slučajevi mogu se predstaviti vrućicom kao primarnim i jedinim simptomom, što predstavlja određeni dijagnostički izazov. Ovaj slučaj opisuje kako jedan tako čest znak bolest poput febriliteta može biti jedina indikacija infektivnog endokarditisa, posebice kod starijih pacijenta s kompleksnim komorbiditetima. 70-godišnji muškarac sa hiperlipidemijom, dijabetesom i preboljenim infarktom miokarda (STEMI, liječen PCI-jem) dovezen je na hitnu službu s vrućicom i općom slabošću. Pacijent je gluhonijem, u pratnji sina, koji je izvijestio da pacijent ima temperaturu od 39,5°C posljednja 24 sata, uz učestalo mokrenje, bez respiratornih ili abdominalnih tegoba. Iz anamneze poznato je da pacijent boluje od ishemijske kardiomioparije sa smanjenom ejekcijskom frakcijom, te da mu je prije godinu dana ugrađen kardioverter-defibrilator. Pregledom je ustanovljeno da je pacijent febrilan (37.4) i hipotenzivan (90/50 mmHg). Laboratorijska obrada otkrila je značajno povišen C-reaktivni protein (CRP) od 227,1 mg/L i leukocite 18,4 x 10^9/L, te hiperglikemiju (14 mmol/L). Uzete su Hemokulture kojima je ustanovljena prisutnost Staphylococcus aureus-a. RTG prsnog koša pokazao je mogući incipijentni upalni infiltrat desno bazalno, upućujući na potencijalnu pneumoniju bez očitih znakova endokarditisa. Kardiovaskularni pregled bio je uredan, bez auskultacijskih šumova. Pacijentu je dijagnosticirana sepsa, uzrokovana bakteremijom Staphylococcus aureus-a, te je prebačen u jedinicu intenzivnog liječenja sa sumnjom na infektivni endokarditis. Liječenje je započeto antibioticima: vankomicinom, ceftriaksonom i azitromicinom. Obzirom na povećani rizik od komplikacija, planirana je daljnja obrada, uključujući ehokaridiografiju. Ovaj slučaj naglašava važnost razmatranja infektivnog endokarditisa kao potencijalne dijagnoze kod starijih pacijenata koji se prezentiraju s vrućicom kao primarnim simptomom, posebno u prisutnosti faktora rizika poput dijabetesa, nedavnog infarkta miokarda i povijesti srčanih bolesti. Rano prepoznavanje i pravovremeno liječenje antibioticima ključni su za poboljšanje ishoda pacijenta.



#79 Diplopija i recidiv frontoorbitalne mukokele nakon operacije kraniotomijom

Luka Ravlić (luka000sb@gmail.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) , Iva Ravlić (iravlic95@gmail.com) (Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije) , Karlo Tkalec (karlo.tkalec0@gmail.com) (ZHM Vukovarsko-srijemske županije) , Dorian Stilinović (stilinovicd@yahoo.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) , Luka Ljubek (luka.ljubek3@gmail.com) (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) , Marko Velimir Grgić (marko_grgic@yahoo.com) (Klinika za ORL, KBC Sestre Milosrdnice)



Sažetak

Naslov

Diplopija i recidiv frontoorbitalne mukokele nakon operacije kraniotomijom

Sažetak

Uvod: Mukokele paranazalnih sinusa su cistične tvorbe koje se postupno šire i ispunjavaju sinusnu šupljinu. Uglavnom nastaju opstrukcijom drenaže sinusa, najčešće zbog traume ili upale. Najčešće su zahvaćeni frontalni i etmoidni sinusi. Pacijenti se žale zbog glavobolje, protruzije i ograničene kretnje oka te oslabljenog vida. Ovdje prikazujemo pojavu diplopije i recidiva mukokele nakon neprimjerenog liječenja kraniotomijom. Slučaj: Prikazujemo slučaj 63-godišnjeg muškarca koji se u posljednje vrijeme žali na dvoslike uz jak pritisak i osjećaj trnaca s lijeve strane čela. Pacijentu su godinu dana prije operirali lijevu frontoorbitalnu mukokelu kraniotomijom i postavljanjem titanske mrežice na superomedijalni dio orbite. 20 godina prije je operirao sinuse zbog začepljenja nosa. Pri pregledu uočava se diskretno zaostajanje lijevog bulbusa te dvoslike pri pogledu prema gore. CT perinazalnih sinusa i orbite pokazuje rezidualnu mukokelu lijevog frontalnog recesusa i prednjih etmoidnih celula ispunjenu gušćim tekućim sadržajem, lagano deniveliranu titansku mrežicu na krovu orbite i atrofiju gornjeg ravnog mišića oka. Učinjena je endoskopska marsupijalizacija rezidualne etmoidne mukokele te je postavljena resorptivna tamponada. Operacija i rani postoperativni tijek su protekli uredno te se pacijent otpušta na kućnu njegu dobrog općeg stanja. Godinu i pol kasnije se pacijent ponovno javlja zbog pogoršanja dvoslika, pri čemu mu se na kontrolnom MR-u ne vidi značajna patologija u području paranazalnih sinusa. Zaključak: Smatra se da su dvoslike u ovom slučaju posljedica prirastanja lijevog gornjeg ravnog mišića oka za ugrađenu titansku mrežicu što nije liječivo kirurški. Također, prijašnjom operacijom sa kraniotomijom nije uspostavljena odgovarajuća drenaža sinusa što je uzrokovalo recidiv mukokele. Ovim slučajem ukazujemo na moguće posljedice neadekvatnog postupka u liječenju mukokela paranazalnih sinusa. Dvoslike i glavobolja mogu biti posljedica raznih etiologija (migrena, trauma, CVI itd.) te ovaj slučaj prikazuje kako temeljita anamneza i fizikalni pregled mogu uputiti na odgovarajući uzrok ovih simptoma.



#80 Urtikarija, simptom koji krije iznenađenje

Luka Maršić (luka.marsic@gmail.com) (OB dr. Josip Benčević, Slavonski Brod) , Lea Gvozdanović (gvozdanovic.lea@gmail.com) (OB Našice) , Sandra Schmidlin (schmidlinsa@gmail.com) (Lucernen Kantonsspital)



Sažetak

Naslov

Urtikarija, simptom koji krije iznenađenje

Sažetak

Prezentiramo prikaz slušaja 35 godišnje pacijentice koja se prezentira sa urtikarijom, svrbežom kože, bez znakova sistemske alergijeske reakcije. Simptomi nisu regredirali nakon primjene standardne antihistaminske i kortikosteroidne terapije. Učinjeni su LAB nalazi koji su pokazali leukocitozu, blag porast CRPa i eozinofiliju. Pacijentica je opservirana tokom noći. Pacijentici je učinjen POCUS ultrazvuk abdomena koji je prikazao kompleksnu cistu suspektnu na ehinokoknu cistu u području jetre. Konzultiran je dežurni infektolog koji je postavio sumnju na početnu diseminaciju ehinokokne bolesti. Pacijentica je hospitalizirana i započeto je specifično liječenje liječenje. Nakon hospitalizacije i niza kontrola nisu pronađeni znaci diseminacije bolesti. Zaključno diseminacija hinokokne bolesti je rijetko životno ugrožavajuće stanje koje je na sreću, zahvaljujući POCUSu otkriveno na svom samom početku te uspješno liječeno te su izbjegnute neželjene posljedice



#81 Trovanje digitalisom – klasično otrovanje, danas rijetko, međutim još uvijek prisutno

Petar Mrđa (petar.mrdja1@gmail.com) (KBC Zagreb) , Jasmin Hamzić (j_hamzic@hotmail.com) (KBC Zagreb) , Ivan Gornik (ivan.gornik@gmail.com) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Trovanje digitalisom – klasično otrovanje, danas rijetko, međutim još uvijek prisutno

Sažetak

Uporaba digitalisa više nije toliko česta, no za neke pacijente je to i dalje dobar lijek za kontrolu frekvencije srca u liječenju fibrilacije atrija. Toksični učinci digitalisa su od ranije dobro poznati, no kao i mnoga druga otrovanja, naše prepoznavanje i liječenje je često manjkavo. U ovome prikazu slučaja predstaviti ćemo slučaj trovanja digoksinom. Pacijentica u dobi od 87 godina dovežena je u OHBP KBC-a Zagreb od strane T1 zbog slabosti i umora. Riječ je o pacijentici koja je korisnica mirovnog doma sa multiplim komorbiditetima, do sada pokretnoj osobi koja se žali na slabost i umor, navodno od jutra, orijentirane u prostoru vremenu i prema osobama, održanog tlaka, dehidriranih sluznica, suhe pelene. U EKG-u je bila vidljiva bradikardna FA odgovora ventrikula 30-50 min sa povremenim ES, bez dinamike ST-T spojnice, u VABS-u prisutna blaža metabolička acidoza urednog AG, u lab. nalazima prisutna akutna bubrežna insuficijencija ultrazvučno dokazana prerenalne etiologije po hipovolemijskom tipu, eGFR < 15, kreatinin 700, urednog nalaza K+. Zbog spore forme FA i anamnestičkog podatka o korištenju digitalisa, izvađena je razina digoksina u serumu koja je iznosila 4.4 nmol/L ( terapijska širina 0.5 – 2 nmol/L), započeta nadoknada tekućine izotoničnim bikarbonatima i balansiranim tekućinama, te započeta terapija monoklonalnim antitijelima (5 ampula od 40 mg). Pacijentici je inicijalno dobro odgovorila na administriranu terapiju, međutim ponovno je došlo do usporavanja nakon 20 sati od početne terapije te su još administrirane 2 ampule antitijela, a nakon toga je pacijentica hospitalizirana na Klinci za bolesti srca. Trovane digoksinom može se prezentirati sa bizarnim poremećajima srčanog ritma, a u slučaju bradikardne forme FA treba svakako posumnjati na otrovanje digitalisom



#82 Teška hipokalemija uzrokovana primjenom sistemskih kortikosteroida za akutnu bol u donjem dijelu leđa

Alisa Zobel (alisa.zobel@gmail.com) (KBC Zagreb) , Jasmin Hamzić (j_hamzic@hotmail.com) (KBC Zagreb) , Ivan Gornik (predstojnik.hmz@kbc-zagreb.hr) (KBC Zagreb)



Sažetak

Naslov

Teška hipokalemija uzrokovana primjenom sistemskih kortikosteroida za akutnu bol u donjem dijelu leđa

Sažetak

Hipokalemija česti je poremećaj ravnoteže elektrolita koji se susreće u hitnoj službi. Uzroci su mnogobrojni, često se mogu naslutiti već iz anamneze, a ugrubo se mogu podijeliti na smanjeni unos kalija, povećani gubitak iz organizma te poremećaje raspodjele kalija između unutarstaničnog i izvanstaničnog prostora. Teški poremećaji koncentracije kalija potencijalno su životno ugrožavajući zbog reperkusija na potencijal membrane srčanog i skeletnog mišića što može dovesti do srčanih aritmija i mišićne kljenuti. Akutna bol u leđima jedan je od najčešćih razloga prezentacije pacijenata u hitnu službu. Uz izostanak tzv. red flag simptoma liječenje je simptomatsko, a u praksi se najčešće koriste kombinacije nesteroidnih antireumatika, benzodiazepina i kortikosteroida. Slijedi prikaz pacijenta koji je hospitaliziran preko hitne službe zbog teške hipokalijemije praćene tetraparezom koja je uslijedila nakon intramuskularne aplikacije deksametazona zbog akutnih bolova u leđima. Radi se o prethodno zdravom 40-godišnjaku koji se javio u hitnu službu zbog bolova u donjem dijelu leđa nakon dizanja tereta, inicijalno bez popratnih neuroloških deficita. Aplicirana mu je terapija ketoprofenom, diazepamom i deksametazonom. Nedugo po odlasku iz hitne službe razvija slabost donjih ekstremiteta zbog koje nije mogao ustati iz sjedećeg položaja. Pacijent se vraća u hitnu službu te je pri ponovnom pregledu prisutna slabost isprva donjih ekstremiteta koja ubrzo progredira do tetrapareze s GMS 2/5 na sva 4 ekstremiteta. Obradom se utvrdi teška hipokalemija (K 1.5 mmol/L) praćena promjenama na EKG-u u vidu difuzne ST denivelacije i inverzije T valova te U valova u prekordijalnim odvodima, zatim hiperglikemija (GUK 18 mmol/L) i hipofosfatemija (P <0.36 mmol/L). Ostatak acidobaznog statusa uredan, razina magnezija uredna. Pacijenta se hospitalizira u intenzivnu jedinicu radi nadoknade elektrolita te monitoriranja srčanog ritma i disanja. Uz korekciju elektrolita nastupa potpuni oporavak. Pretpostavljeni mehanizam razvoja hipokalemije jest povećani unutarstanični transport kalija posredovan hiperinzulinemijom uzrokovanom aplikacijom sistemskih kortikosteroida.



#83 EGZACERBACIJA IMUNOSNE TROMBOCITOPENIČNE PURPURE U PREPARTALNOM RAZDOBLJU

Nina Vranić (nina.vranic5@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Adam Vrbanić (vrbanic.adam@gmail.com) (Klinika za ženske bolesti i porode, Petrova 13) , Marko Škvorc (marko.skvorcm@gmail.com) (Klinika za ženske bolesti i porode, Petrova 13) , Gordan Zlopaša (gzlopasa@gmail.com) (Klinika za ženske bolesti i porode, Petrova 13)



Sažetak

Naslov

EGZACERBACIJA IMUNOSNE TROMBOCITOPENIČNE PURPURE U PREPARTALNOM RAZDOBLJU

Sažetak

UVOD: Imunosna trombocitopenična purpura stečeni je hematološki poremećaj uzorkovan autoantitijelima na glikoproteine membrane trombocita i megakariocita koja dovode do povećane razgradnje te smanjene produkcije trombocita. Bolest se dijeli na primarnu, odnosno stečeni autoimuni poremećaj, te sekundarnu imunosnu trombocitopeničnu purpuru uzrokovanu autoimunim ili limfoproliferativnim bolestima, lijekovima, virusnim infekcijama te Helicobacter pylori infekcijom. U trudnoći ova bolest nosi povećan rizik postpartalne hemoragije kod trudnice te neonatalne trombocitopenije kod novorođenčeta. PRIKAZ SLUČAJA: Tridesetpetogodišnja drugorodilja dolazi u 39. tjednu trudnoće u hitnu ginekološku ambulantu zbog krvavog vaginalnog iscjetka i trudova. U prvoj je trudnoći, zbog niskih vrijednosti trombocita (2x109/L), postavljena sumnja na imunosnu trombocitopeničnu purpuru zbog čega je konzervativno liječena te je tadašnji porođaj protekao bez komplikacija. Iste je godine, zbog egzacerbacije trombocitopenije, splenektomirana. S obzirom na poznate anamnestičke podatke pacijentica je tijekom cijele sadašnje trudnoće redovito kontrolirana uz praćenje urednih vrijednosti trombocita. Prilikom primitka u rađaonicu učinjena je kontrola trombocita te su ustanovljene niske vrijednosti istih (20x109/L), uz normocitnu anemiju te uredne vrijednosti leukocita, zbog čega je zatraženo konzilijarno mišljenje hematologa. S obzirom da je porođaj bio u tijeku (kraj prvog porođajnog doba) bila je potrebna brza optimizacija broja trombocita te je pacijentica primila 125 mg metilprednizolona intravenski uz transfuziju 8 doza koncentriranih trombocita. Vaginalni je porođaj protekao bez komplikacija te je rođeno zdravo muško dijete. Po završetku drugog porođajnog doba, tj. po porođaju djeteta, pacijentica je dobila 0,2 mg metilergometrina uz 80 g intravenskog imunoglobulina. U ranom babinju nije bilo epizoda postapartalne hemoragije, te se pratila normalizacija broja trombocita. ZAKLJUČAK: Imunosna trombocitopenična purpura predstavlja jedinstvene izazove u peripartalnom razdoblju zbog čega je važna kontrola broja trombocita tijekom cijele trudnoće. Snižene vrijednosti trombocita u perifernoj krvi važna su stavka koja može pretkazati mogućnost nastanka teških oblika postapartalne hemoragije. Također predstavlja rizik za razvojem neonatalne trombocitopenije koja može rezultirati hemoragijskom dijatezom novorođenčeta.



#84 Prikaz slučaja: Katamenijalni pneumotoraks

Ana Baraban (abaraban136@gmail.com) (KBC Split) , Lana Stričević (lanastricevic4@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

Prikaz slučaja: Katamenijalni pneumotoraks

Sažetak

Uvod: Katamenijalni pneumotoraks (CP) je specifičan oblik pneumotoraksa koji se javlja u povezanosti s mensturalnim ciklusom, najčešće unutar 24 sata prije ili 72 sata nakon početka menstruacije. (1) Endometrioza plućnog parenhima, na pleuri ili dijafragmi uzrokuje niz kliničkih i radioloških manifestacija poznatih pod nazivom torakalni endometriotski sindrom (TES). Uz katamenijalni pneumotoraks, u ovaj entitet ubrajaju se i katamenijalni hematotoraks, hemoptiza te plućni čvorići. (2) Prikaz slučaja: 43-godišnja žena javlja se na hitni infektološki prijem zbog kašlja i febriliteta u prosincu 2018.godine. Nakon urađenog RTG-a, verificira se postojanje desnostranog pneumotoraksa te se hospitalizira na Odjel torakalne kirurgije gdje se uradi torakalna drenaža. Nakon opservacije od nekoliko dana, otpusti se kući. U siječnju te ponovno u srpnju 2019.godine recidivi pneumotoraksa, ponovi se torakalna drenaža uz hospitalizaciju. Dva mjeseca nakon, treći recidiv desnostranog pneumotoraksa nakon kojeg se indicira napraviti VATS. „Napravi se eksploracija desnog prsišta, prikaže se izmijenjeno tkivo gornjeg dijela desnog pluća te se učini resekcija. Na dijafragmi se vizualizira defekt koji se rekonstruira šavom. Napravi se abrazija parijetalne pleure desno.“ Nakon VATS-a te anamnestički utvrđene povezanosti u simultanom pojavljivanju pneumotoraksa i obilnih, bolnih menstruacija napravljena je obrada ginekologa te je zbog endometrioze započeto liječenje kontraceptivima. U PHD nalazu histološka slika opisana je kao nespecifična, a koja se mogla uklopiti u uputnu dijagnozu endometrioze pluća. Iako i dalje na terapiji kontraceptivima, u prosincu 2024. godine opservirana na Odjelu torakalne kirurgije zbog bolova u prsištu i verficiranog minimalnog pneumotoraksa desno. Zaključak: Endometrioza zahvaća otprilike 10% žena reproduktivne dobi, ali zbog širokog spektra kliničke manifestacije, može biti neprepoznata i 8 do 12 godina od pojave simptoma, a to može dovesti do ponovljenih hospitalizacija i brojnih komplikacija.(3) Liječenje uključuje medikamentoznu terapiju za kontrolu simptoma te kirurške intervencije za uklanjanje endometriotskih lezija.



#85 Duodenalni ulkus

Lana Stričević (lanastricevic4@gmail.com) (KBC Split) , Ana Baraban (abaraban136@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

Duodenalni ulkus

Sažetak

Uvod: Najčešće lokalizacije peptičkog ulkusa su u početnom dijelu duodenuma i na maloj krivini želuca. Najčešći simptom duodenalog ulkusa je dispepsija, a krvarenje kao komplikacija ulkusa se prezentira najčešće melenom, hematemezom i anemijom. Perforacija se događa u otprilike 2-10% pacijenata s duodenalnim ulkusom. Prikaz slučaja: 84-godišnji pacijent javlja se na hitni kirurški prijem zbog bolova u donjem dijelu leđa. Dijabetičar i hipertoničar s PAOB donjih udova zbog čega je napravljen FF bybass 2010. godine. U kroničnoj terapiji: Xarelto 2.5. mg, Aspirin protect, Gliclada, Glucophage, Atorvox, Norvasc, Nibel. Nakon kliničkog pregleda učini se RTG LS kralježnice kojim se ne utvrdi znakova svježe koštane traume. Prilikom otpusta pacijent dobije melenu zbog čega se napravi hitna EGDS. Na EGDS prikaže se “veliki ulkus dvanaesnika koji obuhvaća 2/3 cirkumferencije poviše kojeg je veliki koagulum koji ispunjava cijeli lumen dvanaesnika”. Završi se endoskopija i pozove se dežurni abdominalni kirurg. Nakon EGDS, pacijent uredno komunicira s osobljem u trajanju od 4 minute, potom iznenada navodi jaku glavobolju praćenu epileptičkim napadajem i komatoznim stanjem. Heteroanamnestički od kćeri se dozna da je pacijent dementan te da se u zadnje vrijeme demencija pogoršala. Navodi da sumnja da je popio više lijekova nego je trebao. Pacijent se zaprimi u gastrointenzivnu, intubira se i mehanički ventilira, dobije se povratak cirkulacije te se u pratnji anesteziologa odvede na hitni MSCT mozga i trbuha. MSCT: „ iz učinjenih skenova vidi se…u razini duodenuma prekid kontinuiteta stijenke uz slobodan plin u smislu perforacije“. Po povratku u gastrointenzivnu pacijent doživi kardijalni arest te unatoč primijenjenim mjerama reanimacije dolazi do smrtnog ishoda. Zaključak: Krvarenje iz probavnog sustava je značajan uzrok morbiditeta pacijenata na antikoagulantoj terapiji, posebno onih starije životne dobi. Uzimanje NSAID i aspirina povećava rizik. Perforacija je značajno rjeđa komplikacija od krvarenja, ali je mortalitet 5 puta veći zbog čega zahtijeva rano prepoznavanje i liječenje.



#87 INTOKSIKACIJA PROPAFENONOM U LIJEČENJU FIBRILACIJE ATRIJA - PRIKAZ SLUČAJA

ANAMARIJA IVANKOVIĆ (anmarija.ivankovic11@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Petra Pećarić (ppecaric@uniri.hr) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Patricija Petrovečki (petroveckip@gmail.com) (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) , Martina Pavletić (martinapp@medri.uniri.hr) (Objedinjeni hitni bolnički prijem, KBC Rijeka)



Sažetak

Naslov

INTOKSIKACIJA PROPAFENONOM U LIJEČENJU FIBRILACIJE ATRIJA - PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

CILJ: Ovaj prikaz slučaja ukazuje na opasnost intoksikacije propafenonom kod liječenja fibrilacije i undulacije atrija koja ne prolazi na terapijski propisanu dozu. PRIKAZ SLUČAJA: Prikazuje se 66-godišnja pacijentica koja je u OHBP Sušak dovezena kolima hitne pomoći zbog mučnine, omaglice i preznojavanja. Po prijemu pacijentica je osrednjeg općeg stanja, kardiopulmonarno kompenzirana, auskultatorno je prisutna aritmija bez drugih osobitosti. Anamnestički saznajemo da je postojeći kardiološki pacijent s atipičnom undulacijom atrija i paroksizmalnom fibrilacijom atrija zbog kojih je na terapiji propafenonom i varfarinom, a uzima euthyrox i gastroprotekciju. Tijekom dana osjetila je promjene ritma zbog kojih je tri puta uzela po dvije tablete propafenona, iako joj je preporučena doza bila do tri tablete dnevno. Simptomi preskakanja srca, mučnine i hladnog znoja probudili su je iz sna, uz to osjeti omaglice, otežano diše, te saznajemo kako je jednom dosad povratila. Tijekom prijema na OHBP-u postavljena je arterijska linija, napravljen je EKG, uzet je ABS, napravljen je laboratorij i RTG. U nalazima auskultatorno prisutne aritmije koje su EKG-om potvrđene i definirane kao FA sa sporim odgovorom ventrikula, u biokemijskim nalazima vidljivo je blago povišenje AST-a i ALT-a, te smanjena glomerularna filtracija. Kontaktiran je centar za trovanje koji daje postupnik za navedeni slučaj jer nema specifičnog antidota za lijek pa se u terapiju pacijentice uvodi 1500 mL 0.9% NaCl i 0.5 mg atropina iv. Tijekom monitoriranja prati se FA najniže frekvencije 28/min s izmjenom SR 60/min uz pauze do 6s. Po pregledu upućena je specijalistu kardiologije koji indicira hospitalizaciju u koronarnoj jedinici. ZAKLJUČAK: Ovaj prikaz slučaja ukazuje na toksičnost propafenona koja se manifestira poremećajima stvaranja i provođenja impulsa kroz miokard, hipotenzijom, omaglicom, parestezijama, mučninom, a u težim slučajevima može voditi do kome i smrtnog ishoda. S obzirom da nema specifičnog antidota postupnik se temelji na simptomatskom liječenju.



#88 Klinički slučaj: Apsces jetre

Krešimir Kuliš (kresokulis268@gmail.com) (KBC Split) , Ana Bjeliš (anabjelis123@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

Klinički slučaj: Apsces jetre

Sažetak

UVOD Incidencija jetrenog apscesa u Zapadnom svijetu manja je od 5 na 100 000 slučajeva. Najčešći uzročnici su bakterije i paraziti. Od bakterija najčešće izolirani uzročnici su Streptoccocus milleri i Klebsiella pneumoniae, dok je od parazita najčešće riječ o Entamoeba histolytici. Uzročnik ovisi o putu infekcije, najčešće iz žućovoda, krvotoka ili direktno penetrantnom traumom. U zapadnom svijetu najčešće se radi o bakterijskom (piogenom) jetrenom apscesu, mortaliteta visokih 15% ponajprije zbog podležeće bolesti i prijašnjeg lošeg stanja pacijenata. PRIKAZ SLUČAJA Pacijent se javlja na hitni infektološki prijem zbog febriliteta uz zimicu i tresavicu i opće slabosti u trajanju od nekoliko dana. Pri pregledu urednih vitalnih parametara (arterijski tlak 130\90 mmHg, puls 82\min, saturacija kisikom 97%), klinički status bez osobitosti. Inače je bez kroničnih bolesti. U laboratorijskim nalazima leukociti 14,1 , 75% neutrofili, CRP 173, AST 80, ALT 112, GGT 119, LDH 184, ALP 73. Započeta je dvojna terapija antibiotska terapija doksiciklinom i ceftriaksonom te je postignuto poboljšanje kliničke slike i laboratorijskih nalaza. Pet dana nakon završetka terapije pacijent se ponovno javio na hitni infektološki prijem s istim simptomima i ponovnim pogoršanjem laboratorijskih nalaza. Nakon šire obrade, na ultrazvuku abdomena viđena je lezija jetre te je napravljen CT na kojem su vidljive dvije grozdaste djelom septirane hipodenzne lezije veličina 5,9 x 5,4 cm i 1,8 x 1,2 cm koje odgovaraju jetrenom apscesu te se pacijent primio u bolnicu. Kirurzi su isključili mogućnost drenaže perkutanim putem te je započeta antibiotska terpija merpoeneom te nakon otpusta iz bolnice nastavljena 7 dana ciprinolom i elforanom. Na kontrolnim pregledima pacijent je boljeg kliničkog stanja uz vidljivo smanjenje veličine apscesa na radiološkim pretragama. ZAKLJUČAK Ovaj slučaj prikazuje kako simptomi i klinička slika koju često susrećemo i liječimo može skrivati rijetke i po život opasne dijagnoze.



#89 PRIKAZ SLUČAJA: AKUTNA MEZENTERIJALNA ISHEMIJA

Ana Bjeliš (anabjelis123@gmail.com) (KBC Split) , Krešimir Kuliš (kresokulis@gmail.com) (KBC Split)



Sažetak

Naslov

PRIKAZ SLUČAJA: AKUTNA MEZENTERIJALNA ISHEMIJA

Sažetak

ANA BJELIŠ1, Krešimir Kuliš1 1 – Odjel za abdominalnu kirurgiju, Klinički bolnički centar Split, Split, Republika Hrvatska Uvod: Akutna mezenterijalna ishemija (AMI) je hitno medicinsko stanje karakterizirano brzom progresijom i visokim mortalitetom. AMI nastaje zbog iznenadnog prekida dotoka krvi u bilo koji dio crijeva te ovisno o trajanju može dovesti do crijevne gangrene i perforacije. Najčešće zahvaćena krvna žila je arterija mesenterica superior (AMS), i to u više od 85% slučajeva. Obzirom na nedostatak kliničkih i laboratorijskih specifičnosti, slikovna dijagnostika, osobito kompjuterizirana tomografija (CT) angiografija, igra ključnu ulogu u konačnom postavljanju dijagnoze. Prikaz slučaja: 68- godišnji muškarac javlja se na hitni interni prijem zbog naglo nastale difuzne boli u abdomenu praćene povraćanjem, urednih vitalnih parametara (RR: 130/80 mmHg, Puls: 83/min, SpO2: 98%). Povijest bolesti uključivala je arterijsku hipertenziju, hiperlipidemiju te hipotireozu. Tijekom fizikalnog pregleda trbuh distendiran, palpatorno mekan bez znakova peritonealnog nadražaja. Elektrokardiografksi se verificira novonastala atrijska fibrilacija s prosječnim odgovorom ventrikula 80/min. U laboratorijskim nalazima otkrije se leukocitoza (16.3x109) uz neutrofiliju (88.5%). Na nativnoj snimci abdomena prikaže se umjereni meteorizam crijevnih vijuga bez distenzije vijuga i bez formiranja aerolikvidnih nivoa. MSCT abdomena s kontrastom prikazuje izrazito distendiran želudac s aerolikvidnim nivoom, distendirane pojedine vijuge jejunuma, raslojavanje stijenke kolona te ispad punjenja u području AMS. Obzirom na radiološki postavljenu sumnju na gangrenu crijeva, pacijent je podvrgnut medijalnoj laparotomiji. Uradi se resekcija gangrenoznog dijela tankog crijeva u duljini od otprilike 1,5 m uz formiranje LL jejuno-ilealne anastomoze. Nakon operacije, prati se poboljšanje kliničkog stanja kod pacijenta. Zaključak: Ovaj prikaz slučaja opisuje važnost brze i točne diferencijacije dijagnoze bolova u trbuhu, koji variraju od benignih do potencijalno životno ugrožavajućih stanja. Pravovremenim postavljanjem dijagnoze te hitnim kirurškim liječenjem, bolesnici s AMI-om se u većini slučajeva uspješno oporavljaju, dok u slučaju odgađanja liječenja za više od 24 sata, smrtnost iznosi 80-100%.